Mišljenja Librofilija

Librofilija

Holmes poslije Holmesa: 'Moriarty' nudi puno zamršene i napete enigmatike, neočekivani finale te zavodljivi vonj plijesni

librofilija

Sva je prilika da vam minuli rad Anthonyja Horowitza nije sasvim nepoznat čak i ako njegovo ime nikada niste čuli. Naime, dotični gospodin neka je vrsta autorskog triatlonca koji piše (puno i uspješno) za mlade, odrasle i televiziju. Ilustracije radi, publici u nježnoj dobi isporučio je do sada tridesetak romana koji su imali sjajnog odjeka na tržištu (devet naslova iz serijala o 14-godišnjem špijunu Alexu Rideru diljem je svijeta prodano u devetnaest milijuna primjeraka).

Popis njegovih televizijskih angažmana još je i dulji. Potanko nabrajanje svih "libreta" što ih je napisao oduzelo bi nam previše prostora, pa ću ovdje spomenuti njegov rad samo na onim serijalima koje ste, jamačno, s veseljem gledali. Među ostalim, Horowitz je napisao scenarije za 11 epizoda "Poirota" s Davidom Suchetom u glavnoj ulozi te prvih sedam epizoda "Umorstava u Midsommeru", a kao kreator i jedini autor svih nastavaka potpisao je i glasoviti serijal "Foyleov rat".

Nema sumnje, radi se o prekaljenom meštru žanrovskog pisanja, pravom tvorničaru uzbudljivih zapleta, pa ne treba čuditi što je "Ostavština Arhura Conana Doylea" baš njega izabrala da bude jedini legitimni, službeno licencirani autor kojemu je dopušteno nastaviti tamo gdje je otac Sherlocka Holmesa stao. Što ova vrsta vjerodajnice u formalnom smislu znači, ne bih vam znao reći. Nisam ekspert za pitanja autorskih prava, pa da bih vam s punim pouzdanjem mogao ponuditi informaciju o tome u kolikoj je mjeri i na koji način zaštićena baština jednog od utemeljitelja detektivske proze. No, ako je suditi po dugoj, raširenoj i vrlo plodnoj povijesti eksploatacije njegova junaka, zakonske prepreke nisu osobite.

Cijeli niz autora u svojim se djelima bavio "dopisivanjem" biografije Sherlocka Holmesa, a neki su bili do te mjere zaigrani da su slavnog detektiva iz Baker Streeta doveli u društvo stvarnih povijesnih ličnosti. Tako je, primjerice, Amerikanac Nicholas Meyer 1974. godine objavio roman pod naslovom "Sedmpostotna otopina", u kojemu je Holmes zbog problema s ovisništvom završio na kauču Sigmunda Freuda.

Knjiga je postala bestseller, a po njoj je snimljen i uspješan film, što je pisca ponukalo da se ćudljivom detektivu vrati u još dva naslova, no bez uplitanja stvarnih osoba u nove pustolovine glasovitog detektiva. Francuz Alexis Lecaye prvo je, pak, režirao susret deduktivnog genija s ocem znanstvenog socijalizma ("Marx i Sherlock Holmes", 1981.), da bi formulu zavodljivog miksanja fikcije i fakcije ponovio osam godina kasnije u romanu "Einstein i Sherlock Holmes".
Ako je, dakle, i piscima bez službenih akreditiva dopušteno baviti se Doyleovim junakom, bit će da "Ostavština" izborom formalnog nastavljača opusa bira tek autora koji će disciplinirano slijediti kanon.

Kako, međutim, Anthony Horowitz prolazi na testu prikrivanja vlastite autorske osobnosti u korist poštivanja matrice koju je davno ustanovio Holmesov zakoniti "otac"? Izvan svake sumnje, jako dobro. To je, uostalom, pokazao već prvim svojim romanom iz ciklusa sherlockiane, "Kućom svile". "Moriarty" (koji je na hrvatski prevela Giga Gračan) samo ga dodatno potvrđuje kao odličan izbor.

Ova knjiga zanimljiva je već i stoga što se radi o prvome romanu o Holmesu u kojoj Holmesa uopće nema. Naime, radnja započinje nakon one strašne epizode u kojoj su pod slapovima Reichenbacha nestali i oštroumni detektiv i njegov arhineprijatelj, profesor James Moriarty. Kriminalna scena prijestolnice Ujedinjenog Kraljevstva stubokom se promijenila: londonskim podzemljem sada drma zagonetni Amerikanac Clarence Devereux kojem pokušavaju stati na kraj Pinkertonov agent Frederick Chase i inspektor Scotland Yarda Athelney Jones.

Holmesova odsutnost možda će oneraspoložiti pravovjerne ljubitelje serijala, no takvima valja poručiti kako ipak nemaju razloga za brigu. "Moriarty" je libar skockan upravo po mjeri okorjelih fanova koji će, pretpostavljam, uživati u gustoj mreži referenci na likove i pustolovine iz Doyleove ostavštine, koju je Horowitz minuciozno istkao. Primjera radi, u ovoj će knjizi iznova susresti doslovce sve inspektore ikada spomenute u pričama i romanima iz izvornog ciklusa, od najpoznatijeg Lestradea naniže.

Jedini danak duhu novoga doba vidljiv je u tretmanu nasilja. Doyle je, naime, sve slučajeve svoga junaka tretirao kao neku vrstu intelektualnog rebusa, uglavnom zazirući od eksplicitnih scena i opisa brutalnosti. U tom je smislu Horowitz načinio značajan korak unaprijed (ili unatrag, kako vam drago). "Moriarty" ne oskudijeva poglavljima u kojima se premlaćuje, izlaže torturi ili hladnokrvno ubija, što predstavlja značajno odstupanje od tradicije, ali je, s druge strane, razumljivi ustupak aktualnoj književnoj modi (uostalom, zar je nakon skandinavskog vala orgijastične surovosti uopće moguće pisati krimiće koji će žmiriti pred nasiljem?).

Po svemu ostalom Horowitz se doima kao uzorni đak Doyleove škole. "Moriarty", kako je i red, nudi puno zamršene i napete enigmatike, neočekivani finale te zavodljivi vonj plijesni, kao da uistinu čitate do jučer zagubljeno djelo staroga meštra napisano prije stotinjak godina.

Društveni radoholičar
Premda piše i objavljuje kao na tekućoj vrpci, Horowitz (rođen 1955.) tvrdi kako nije povučeni skriboman, nego vrlo društveno čeljade te da izlazi ama baš svake večeri. Štoviše, on veli kako ne bi bio kadar ništa napisati kad ne bi imao prilike susretati zanimljive ljude. Inače, od mitraljiranja po tipkovnici on se opušta preludiranjem po klavijaturi kao zaneseni pijanistički amater.

Dozvola za pisanje
Anthony Horowitz nije samo jedini ovlašteni nastavljač djela Arthura Conana Doylea. Sličnom čašću zakitila ga je i institucija koja se brine o baštini Iana Fleminga, pa mu izdala dozvolu za pisanje novih pustolovina agenta s dozvolom za ubijanje. Prvi roman pod naslovom "Trigger Mortis" objavio je 2015. godine, njegova radnja naslanja se na događaje opisane u "Goldfingeru", a između korica libra čitatelji mogu svjedočiti povratku Pussy Galore.

 

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE

Librofilija/Dino Bauk: 'Kraj. Iznova'

Trojica u mraku

'Utopljenici i spašeni'

Kemija zla