Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Šuti, moj dječače plavi

Librofilija

Riad Sattouf dijete je iz miješanog braka Francuskinje i Sirijca. Formativne godine proveo je u podneblju iz kojega mu dolazi otac, a u majčinoj domovini izgradio je respektabilnu karijeru karikaturista, autora stripova i filmskog redatelja. Njegov "Arapin budućnosti“ jedan je od najboljih romana koji ćete imati prilike pročitati u ovoj godini.

Tu bih sada trebao skočiti sam sebi u usta ili vam barem ponuditi iscrpnija pojašnjenja. Ovdje se, naime, ne radi o "običnom“ romanu, nego o njegovoj grafičkoj inačici, dakle, stripu, i nije u pitanju jedan svezak, nego se radi o dva libra (usput, autor je u međuvremenu dovršio i treći, koji tek čeka na hrvatski prijevod).

"Arapin budućnosti“ ispovjedna je storija o odrastanju na Bliskom istoku, u Libiji i Siriji, od 1978. do 1985. godine, koju nam pripovijeda mali Riad, slatki dječak nordijski plave kose. Na početku priče njegov je otac doktorand na Sorbonnei, strastveni panarabist predan uvjerenju kako njegov narod samo obrazovanjem može izići iz religijskog mraka. No, odjeci i posljedice Jomkipurskog rata u kojemu je Izrael porazio arapsku koaliciju predvođenu Egiptom i Sirijom, te rastući osjećaj izloženosti francuskome rasizmu koji počinje primjećivati na svakome koraku, temeljito će poljuljati očeva uvjerenja. Umjesto europske sveučilišne karijere, izabrat će posao u Gaddafijevom Tripoliju, odakle će se nakon nekog vremena preseliti u svoj zavičaj, malešno sirijsko selo do kojega ne dopiru blještava svjetla sa širokih bulevara Alepa i Damaska. Do jučer moderni intelektualac humanističkih nazora pretvorit će se u zadrta primitivca i šovinista širokoga spektra (spolnog, nacionalnog, vjerskog...). No, zbog toga neće postati manje brižan otac kojega mali Riad (ali i onaj odrasli, naime, autor) bezuvjetno voli.
"Arapin budućnosti“ (hrvatski prijevod potpisuje Željka Somun) dirljiva je priča o životu između tradicije i moderniteta, pri čemu se teško odlučiti koje je zlo veće. S jedne strane, imamo surove običaje uzgojene na humusu pervertiranog shvaćanja vjere (žene, primjerice, mogu sjesti za trpezu tek kada se muškarci nahrane; tada jedu njihove ostatke s tanjura), a s druge diktatorske satrapije, nemilosrdne društvene poretke premrežene korupcijom na svim razinama. U tom ambijentu stasa dječak kojega drugi klinci zbog boje kose nazivaju Židovom. Ma koliko se trudio integrirati u društvo vršnjaka, stalno trpi ruganje i iživljavanje zbog svojeg statusa bijele vrane.

Riad Sattouf deset je godina bio stalni suradnik "Charlieja Hebdoa“. Redakciju je napustio malo prije onog strašnog terorističkog napada. Tamo je izbrusio i svoj crtački talent i naučio se pripovjedačkoj "ekonomiji“. U društvu raspojasanih satiričara prigrlio je, međutim, još jednu dragocjenu vrlinu: prezir prema svakoj ideji političke korektnosti. "Arapin budućnosti“ grafički je roman koji će, izvan svake sumnje, jednako iznervirati i islamske fundamentaliste i ušminkane europske liberale od slatke vode, naime, one koji misle kako prljavo rublje barbarske tradicije nije uputno izlagati oku javnosti želimo li se zauzeti za interese neke skupine ili naroda.

Sattoufa se friga i za jedne i za druge. On je napisao/narisao osobnu priču koja je snagom obaju njegovih talenata (crtačkog i pripovjedačkog) narasla do dimenzija grandiozne freske, pa može stati uz bok najvećim naslovima iz niše grafičkih romana, kakvi su, primjerice, "Maus“ Arta Spiegelmana, "Palestina“ Joea Sacca ili "Persepolis“ Marjane Satrapi.

Naslovnica Librofilija