Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Četvorica u mraku: roman darovitog Katalonca skoro da je savršen u svojoj nesavršenosti

U zadnje vrijeme baš nam je krenulo s Kataloncima. Prvo smo potkraj prošle godine dobili priliku uživati u gustom pripovjednom tkanju Jaumea Cabréa, slojevitom, zamašnom romanu "Ispovijedam“, u čijem je središtu jedna violina. Dva mjeseca kasnije u iste je žice, ali na potpuno drukčiji način, s puno manje nota (stranica), zagudila Maria Àngels Anglada knjigom "Violina iz Auschwitza".

Prije nekoliko tjedana predstavljena nam je, pak, "Izgubljena prtljaga“ Jordija Puntíja (hrvatski prijevod potpisuje Nikola Vuletić), konačno jedan roman nekog katalonskog autora u kojemu nema spomena toga ljupkog žičanog glazbala.
Priča je to o njemačkome glumcu Christofu, francuskome profesoru kvantne fizike Christopheu, engleskome antikvaru Christopheru i katalonskome prevoditelju Christòfolu. Da su ovi imenjaci odrastali zajedno, jedan bi drugome bili do uha. No, oni su se upoznali tek nakon što je najmlađi među njima načeo četvrtu dekadu života.

A njihov konačni susret imamo zahvaliti činjenici što su otkrili da dijele istog oca. Nitko od polubraće nije ga već desetljećima vidio, još od svojih nježnih godina. Taj zagonetni čovjek koji je davno nestao iz njihovih života, sad je i službeno proglašen nestalim.

Četiri Kristofora

Država je od njega digla ruke, ali ne i sinovi koji započinju potragu za njim. Dok slijede tragove što ih je za osobom ostavio, polako sklapaju veliki, osebujni mozaik života Gabriela Delacruza koji je život započeo kao napuštena beba, nastavio ga u sirotištu pod paskom časnih sestara, da bi se konačno zaposlio kao vozač kamiona u tvrtki čiji je vlasnik, gorljivi frankist, imao monopol na selidbe diplomatskog osoblja diljem Europe. U predasima takvih putovanja Gabriel je posijao djecu uzduž i poprijeko, jedno vrijeme redovito posjećivao sve svoje obitelji, a onda iščezao.



Na početku istrage četiri su Kristofora ujedinjeni gorčinom, dubokim uvjerenjem kako im je otac uskratio priliku za normalno djetinjstvo, no kako vrijeme bude odmicalo i njima i nama taj isprva nesimpatični vagabund Gabriel postajat će sve draži. A dok se priča o njegovome životu bude rasplitala, Puntí će nam u drugome planu prošvercati i pravu fresku života u Francovoj Španjolskoj. Jer, i kad svoga zagonetnog junaka slijedi autocestama zapadne Europe i pripovijeda o njegovim dogodovštinama u bijelome svijetu, autor ne gubi iz vida poputbinu koju ovaj sa sobom nosi.

Raspršen u digresijama

"Izgubljena prtljaga“ zavodljiva je knjiga s podosta ozbiljnih mana. Prije svega, ona se doima pretrpanom, zagušenom, raspršenom u previše digresija i čitatelj često mora pomisliti kako je prava šteta što autor nije imao nepopustljivog urednika s isukanim škarama. Potom, premda priču izlažu četiri pripovjedača/sina, "čujemo“ samo jedan glas, jer oni jedva da se razlikuju. No, s druge strane, teško se oteti dojmu kako je ovdje riječ o romanu koji je savršen upravo u svojoj nesavršenosti.

Nalik svome starijem zemljaku Cabréu, i Puntí (rođen 1967.) je neobuzdani pripovjedač koji, čini se, svaku svoju knjigu doživljava kao knjižnicu, pa veze na desetke usporednih ili bočnih priča te nijansirano portretira prebogatu galeriju neodoljivih karaktera kojih ima u tolikome broju da je pravo čudo kako se ne prelijevaju iz libra.

Što je najvažnije, svoju uživljenost i strast s lakoćom prenosi na publiku koja će - jednom kad sklopi korice - zažaliti što je knjiga pretanka (bez obzira na to što im se tijekom čitanja povremeno znala učiniti predebelom).

 

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE