U studenome 1986. skupina je uglednih hrvatskih filologa pozvala u Zagreb Karl-Markusa Gaussa polažući u njega velike nade.
Tada 32-godišnji austrijski esejist privukao im je pažnju tekstovima u kojima je lijepo pisao o Miroslavu Krleži, braneći tvrdnju kako je u pitanju "ne samo hrvatski Goethe, nego općenito Goethe 20. stoljeća". Precjenjujući društveni utjecaj mladog autora za kojeg su mislili da može značajno pridonijeti – danas bi se reklo – "širenju istine" o Krležinoj veličini, hrvatski uglednici odlučili su kraljevski ga ugostiti. I to nije ispalo dobro. Najveći pisac našega jezika na njemačkom je govornom području ostao poznat samo slavistima i ponekome znatiželjnom literarnom sladokuscu, a Gauss do danas nije uspio probaviti deliciju kojom su ga počastili....
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?