Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Ljepilo u mekom uvezu

Librofilija

Amerikanac A. J. Finn (rođen 1980.) donedavno je bio vrlo utjecajan književni urednik koji je u svijetu izdavaštva bio poznatiji pod svojim građanskim imenom Daniel Mallory. A onda je poželio napisati triler koji će zrcaliti ponešto od njegove fascinacije Hitchcockom. Neko vrijeme danju je radio na rukopisima svojih klijenata, redom velikih autorskih zvijezda, a noću brusio vlastiti. Kad je konačno dovršio svoj debitantski roman "Žena na prozoru“, izabrao je diskreciju pseudonima, i to iz najmanje tri razloga. Prije svega, nije htio koristiti urednički ugled i veze da bi pogurao svoju knjigu. Potom, pomalo se plašio reakcija kolega: naravno, potajno se nadao njihovom odobravanju, ali je i strepio da bi ga mogli ismijati. Konačno, rodno neutralan pseudonim (bogom dan za nerviranje protivnika Istanbulske konvencije) bio je zgodan izbor za storiju koju nam u prvome licu pripovijeda žena.
Finnov/Malloryjev prvijenac postao je najveći globalni hit prvog kvartala ove godine: prava za knjigu prodana su do sada u 38 zemalja, roman se uspeo na vrhove top lista prvo u SAD-u i Velikoj Britaniji, a potom i drugdje, a već se sprema i hollywoodska adaptacija. Razmjere uspjeha opisuje i činjenica kako je autor morao dati otkaz u izdavačkoj kući za koju je radio, jer će ovu godinu provesti na svjetskoj turneji promovirajući "Ženu na prozoru“ i pokušavajući pisati drugi roman.
Njegova glavna junakinja Anna Fox psihijatrica je koja sama sebi nije kadra pomoći. Boluje od teškog oblika agorafobije i već deset mjeseci nije izašla iz kuće. Vrijeme krati gledanjem starih, crno-bijelih krimića, ispijanjem merlota kojim poguruje poprilične količine tableta i nakupljenog očaja te uhođenjem susjeda. Naravno, najviše je zanimanju oni o kojima najmanje zna: friško doseljena obitelj Russell, majka, otac i njihov sin u adolescentskoj dobi. Isprva, Anni se oni doimaju kao ideal koji njoj nasušno fali. No, jedne će večeri kroz prozor opaziti zastrašujući prizor koji će potpuno razmrviti arkadijsku sliku stvorenu o Russellovima.
Na prvi pogled, čini se kao priča kakvu ste već imali prilike pročitati odnosno vidjeti je na filmskome platnu ili televiziji. Takvom se doima i na drugi odnosno na svaki sljedeći, pa makar i 328. pogled. Finn/Mallory uopće se ne trudi zamaskirati izvor svoga nadahnuća. On bez ikakvih kompleksa nastavlja stazom koju je prokrčio Alfred Hitchcock antologijskim "Prozorom u dvorište“, a utabali deseci i stotine njegovih sljedbenika, sve do Paule Hawkins, autorice "Djevojke u vlaku“, koja je mitski voajerski prozor smjestila u jureću kompoziciju ferate. Finn/Mallory naprosto zna da su sve dobre priče već ispričane, te da ključno autorsko pitanje nije što reći, nego kako kazati. A na tome testu on prolazi s čistom peticom.
Ovo je doista, štono fraza veli, jedna od onih knjiga koje se ne ispuštaju iz ruke. Kao da je autor nije pisao, nego premazao ljepilom, držat će vas zaokupljenima do posljednje stranice i stalno šamarati iznenađujućim obratima. Da je "samo“ besprijekoran, zanatski ispoliran krimić, "Žena na prozoru“ (u prijevodu Bambi molesterice Lade Furlan Zaborac) zasluživala bi svesrdnu preporuku. No, radi se o puno slojevitijoj knjizi koja se može čitati i kao dirljiva priča o gubitku odnosno o maglovitoj granici između takozvane normalnosti i još takozvanijeg ludila.

Naslovnica Librofilija