Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Gay je katoliku okay

Librofilija

Teško je povjerovati da bi ovaj slavni roman katoličke inspiracije danas u Hrvatskoj ijedna institucija vezana uz Crkvu mogla, odnosno htjela preporučiti kao poželjnu literaturu

"Povratak u Brideshead“ Evelyna Waugha zorno svjedoči kako isti književni tekst u različitim epohama (i podnebljima) može poprimiti različita, koji put i sasvim oprečna značenja. Godine 1945. kad je premijerno tiskan u Velikoj Britaniji, dočekan je kao roman snažne katoličke inspiracije, koji se primarno bavi pitanjima obraćenja i božanske milosti.

Danas u Hrvatskoj teško je povjerovati da bi ga ijedna institucija vezana uz Katoličku crkvu mogla, odnosno htjela preporučiti kao poželjnu literaturu. Taj slavni roman ima, naime, dva ključna lika, od kojih je jedan homoseksualac, a drugi, hm... recimo da nije, barem na sasvim. Nadalje, kako je narator agnostik koji će tek na zadnjoj stranici knjige dočekati obraćenje, roman vrvi pasažima u kojima se postulati vjere oštroumno i sa zločestom elegancijom tako svojstvenom Englezima demontiraju i izlažu kritici. Jedno s drugim vodi, bojim se, neizbježnom zaključku kako se "Povratak u Brideshead“ (prijevod potpisuje Petra Mrduljaš) danas u Hrvatskoj ne može čitati drukčije negoli kao djelo snažnog polemičkog potencijala od kojega bi naša crkva rado utekla kao vrag od tamjana.

Razvodnik priče kapetan je Charles Ryder koji u samom finišu Drugog svjetskog rata sa svojim bataljunom biva razmješten na nekoć velebno, a danas napušteno imanje Brideshead. Ta prekomanda bit će okidač za pokretanje pravog karusela uspomena. Ryder se, naime, u prvoj polovici dvadesetih godina, za studija na Oxfordu, zbližio sa Sebastianom Flyteom, sinom Lorda Marchmaina, vlasnika imanja. Njihovo prijateljstvo (koje bismo, uz ponešto slobode, mogli i drukčije zvati) prolazit će vremenom kroz različite faze, a Ryder će postati nekom vrstom pridruženog člana te slavne aristokratske obitelji osuđene na tiho - ako ne baš propadanje, a onda barem - uzmicanje, baš kao i cijela njihova demodirana klasa.

Evelyn Waugh (1903.-1966.), anglikanac koji se obratio na katoličanstvo, bio je rijetko nesimpatičan ne konzervativac, nego baš natražnjak. Duboko uvjeren kako je čvrsta klasna podjela neupitan izraz božjega reda, sve što miriše na liberalno i lijevo duboko je prezirao te bio sklon antisemitskim i rasističkim ispadima. Mjeru njegove nepopustljive rigidnosti možda najbolje ilustrira činjenica da se žestoko protivio Drugom vatikanskom koncilu, jer je sve reforme iz paketa "aggiornamenta“ doživljavao kao blasfemično ugađanje masama.

"Povratak u Brideshead“ napisao je od veljače do lipnja 1944. godine, oporavljajući se od posljedica ozljede prilikom doskoka padobranom. Nakon što je dovršio rukopis, u svojstvu britanskog časnika za vezu poslan je na Vis, a odatle u Topusko, gdje se imao prilike susresti s Josipom Brozom Titom kojega, pogodili ste, nije mogao podnijeti, jer je ovome u opisu radnoga mjesta stajalo razaranje staroga svijeta.

Stvaralačka persona Evelyna Waugha višestruko je nadvisivala njegovu građansku osobu. U svakodnevnom životu pun gorčine, netrpeljivosti i isključivosti, u knjigama je bio duhovit, otvoren i širokogrudan. "Povratak u Brideshead“ roman je nenadmašne elegancije i zavodljivosti, ispisan sigurnom rukom vrsnog stilista, autentičnog književnog plemenitaša. Ma koliko vas inače nervirao njegov svijet uštirkanih aristokrata koji ni na zahod ne mogu bez podvorbe, na koncu ćete i sami, makar malo, dijeliti autorovu bol zbog nestajanja jednoga svijeta.

Naslovnica Librofilija