Godine 1955. mladi novinar Gabriel García Márquez debitirao je kao književnik kratkim romanom "Lišće na vjetru". Punih sedam godina trebalo mu je da pronađe zainteresiranog nakladnika, no proći će još i više vremena dok ta knjiga ne pronađe svoje čitatelje.
Utjehu za književni fijasko (premda bismo s ove distance mogli reći da se radilo samo o odgodi neizbježnog uspjeha) pronašao je na putovanju što ga je poduzeo u društvu Jacqueline, Francuskinje indokineskog porijekla, grafičke urednice u jednom pariškom časopisu, te Talijana Franca, povremenog dopisnika milanskih listova. Oni su, naime, pokušali - i uspjeli – razgrnuti željeznu zavjesu i iskoračiti u dobro zakračunati svijet realsocijalizma.
Putovanje su započeli u Istočnoj Njemačkoj, a potom nastavili u Češkoj...