Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Satira o birokratima, svinjama i atentatorima

LIBROFILIJA

Kultura nije zadnja rupa samo na splitskoj ili zagrebačkoj svirali, nego i na onoj bruxelleskoj. „Kad bi za vrijeme zasjedanja Komisije povjerenik za trgovinu ili za energiju, pa čak i povjerenica za ribarstvo morali na zahod, rasprava bi se prekidala te se čekalo dok se on ili ona ne vrate.

No kad bi povjerenica za kulturu morala izići, bez pardona bi se nastavilo s pregovorima, ma nitko nije ni primjećivao sjedi li ona za pregovaračkim stolom ili na školjci“, piše Austrijanac Robert Menasse u romanu „Glavni grad“ (hrvatski prijevod potpisuje Latica Bilopavlović Vuković).

Da nevolja bude još i veća, dotična povjerenica za kulturu, inače ciparska Grkinja, vrlo je ambiciozno čeljade. Umjesto da uživa u zlatnome kavezu resora za koji nikoga nije briga, ona se trsi uteći odatle i uspeti stepenicu, dvije, tri... više po birokratskoj vertikali moći. Šansu za promaknuće servirat će joj suradnik zanimljivom idejom. On je pošao od pretpostavke da Europska komisija iz dana u dan ima sve lošiji rejting u očima najšire javnosti. Istodobno, ideja političkog zajedništva sve se snažnije potkopava bujanjem nacionalističkih pokreta diljem kontinenta.

Ugled Komisije može se vratiti i osnažiti samo pokretanjem moćne, simbolički bremenite inicijative koju je on prepoznao u povratku na staru, nekoć obvezujuću, a danas posve zaboravljenu krilaticu "Nikad više Auschwitza". Taj slogan on će ponuditi kao recept za prevladavanje prije svega nacionalizma, a potom i samih nacija, te ga pokušati nametnuti kao neku vrstu moralnog imperativa i primarnog političkog zadatka Europske unije.

Ma koliko zavodljivo zvučala, ova će inicijativa od početka biti osuđena na neuspjeh naprosto zato što je svakom ozbiljnijem EU-birokratu kristalno jasno kako moral ne može biti u temelju bilo kojeg političkog programa. No, dok se ambiciozna koliko i očajna povjerenica za kulturu trsi zapakirati inicijativu u kojoj osobno ne razabire ništa više od izlazne karte iz karijernoga škripca, upoznajemo cijeli niz zanimljivih likova. Njezin pomoćnik, onaj koji se dosjetio ideje komemoriranja holokausta, cijeloga života pokušava iskoračiti iz sjene dominantnoga brata, uzgajivača svinja i, vjerojatno slutite, euroskeptika kojeg strašno nervira zahtjev Europske pučke stranke upućen njegovoj cehovskoj udruzi da promijeni akronim, jer decentni demokršćani ne žele da ih brkaju sa svinjogojcima.

Tu je i drugi asistent, Čeh s austrijskom putovnicom, čija se sestra upravo udala za tvrdog desničara, naravno filofašista. Činovnici koji s više ili manje uspjeha bordižaju europskim hodnicima moći samo su dio prebogatog ansambla karaktera koje je Menasse posijao po stranicama ovoga libra. „Glavni grad“ ima zagonetno truplo, osebujnog detektiva čiji je šef karijerist, poslušnik i diletant, bez obzira na slavno prezime (Maigret), misterioznog asasina koji radi za još misteriozniju organizaciju okađenu teškim vonjem tamjana, zatim svinju koja slobodno šeće bulevarima i trgovima, toliko slobodno da se čini kako stiže posvuda, što je neke ponukalo da zaključe da se ne radi o jednome prascu, nego o cijelome krdu...

Robert Menasse (rođen 1954. u Beču) pisac je opće prakse - prozaik, esejist, teoretičar kulture i prevoditelj – dobitnik dvadesetak uglednih europskih nagrada. Kod nas mu je donedavno bila objavljena samo esejistička knjiga „Europski vjesnik: Bijes građana i mir Europe ili Zašto poklonjena demokracija mora ustupiti mjesto izborenoj demokraciji“ (Edicije Božičević, 2014.). „Glavni grad“ izvorno je objavljen 2017. i zakićen najvažnijom književnom nagradom na njemačkom govornom području, Deutscher Buchpreis.

Osim naklonosti kritike, roman je zadobio i simpatije čitatelja. Ništa neobično, jer se radi o vrlo zavodljivoj političkoj satiri, paprenoj, mjestimično i razornoj demontaži birokratskog moloha koji je sam sebi postao svrhom. Menasse nije euroskeptik ili, nedajbože, što gore. Iz svakog njegovog retka izbija odbojnost prema nacionalistima, jednako „mekima“ kao i „tvrdima“, kojima je Bruxelles crvena krpa, a kojima se on rado ruga. No, privrženost ideji zajedničke europske kuće različitih kultura i naroda nije dovoljan razlog da zatvara oči pred slabostima, dapače, fatalnim promašajima koji su dio EU-svakodnevice.

Ako volite Davida Lodgea i njegove šašave junake koji žive u sveučilišnim enklavama, žaleći se što njihov nekoć idilični svijet sada proždire neumoljiva birokracija, voljet ćete i Roberta Menassea. Englez i Austrijanac dijele mnogošto: šarm, erudiciju, duhovitost, neodoljivi stil, dubinu, širinu...

Naslovnica Librofilija