Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

Vjera nije privatna stvar

Zanimljivo je kako tzv. sekularisti promptno i gotovo orkestrirano reagiraju kad god se netko vjernički u javnosti zauzme po pitanju zaštite života od naravnog začeća do prirodne smrti, ili u prilog tradicionalne obitelji kao temeljne društvene institucije

Možda smo u krivu, ali čini nam se da svake godine blagdani počinju sve ranije, napisala je ovih dana kolegica u našim novinama, komentirajući fotografiju postavljanja božićnih ukrasa u mjesecu studenom u jednoj splitskoj ulici.

Božićna ponuda proizvoda po trgovinama krene već nakon blagdana Svih svetih, iako je Božić tek koncem prosinca. Reklamira se na sva zvona, tako da bi netko tko sve to promatra ne poznajući našu hrvatsku, u mnogočemu s kršćanskim običajima povezanu tradiciju, mogao pomisliti kako smo mi narod koji toliko drži do svoje baštine da jedva čekamo kad ćemo početi slaviti Božić.

Njima je do zarade

Međutim, u pozadini ranijeg početka blagdanskih ugođaja prije svega je marketing, a nakana onih koji nam već od studenog nastoje prodati svoj proizvod u prvom je redu zarada. 

Iako ne treba zanemariti činjenicu da nam je svima drago vidjeti lijepo okićene gradove, da u svakom od nas čuči potrošač kojeg privlači ono što nam se nudi u izlozima, ipak treba primijetiti kako je u čitavom tom šarenilu boja, okusa i mirisa tako malo nekog dubljeg, vjerskog sadržaja Božića, svakako najljepšeg kršćanskog blagdana.

Sve se na kraju svodi na reklamne kampanje u kojima dominira profit velikih kompanija. A njima ništa nije sveto, sve nastoje profanirati, a da ne spominjemo da se, primjerice, za Božić u javnom diskursu tako malo govori o vrijednosti života koji slavimo u Isusovu rođenju, kao i blagoslovljenom ozračju Svete obitelji, i drugim vjerskim istinama koje su ukorijenjene u svakom kršćanskom blagdanu.

Kad se u Hrvatskoj dogode inicijative poput "Hoda za život" ili molitvene kampanje "40 dana za život", onda je glavna intencija onih koji se ne slažu s molitvom ispred bolnica i rodilišta pokušaj diskreditiranja molitelja.

Moramo razgovarati

O tome da život počinje začećem i da je pravo na život važnije od bilo čega drugog, manje se raspravlja. No, malo pomalo u javnost se probijaju i stavovi koje promiču nositelji tradicionalnih i konzervativnih udruga.

Tako u razgovoru za Jutarnji list Stijepo Bartulica jasno ističe: "Svatko bez ikakve diskriminacije ima pravo na život. Znanost je na mojoj strani. Upitno je da vlast određuje hoće li se netko roditi ili ne. Ako želimo zdravu demokraciju, onda moramo razgovarati."

Htjeli ili ne, svjetonazorske teme utječu na mnoge polarizacije, pa i u hrvatskom društvu. Pitanje pobačaja, nametanje rodne ideologije, izjednačavanje istospolnih zajednica s brakom muškarca i žene, samo su neka od onih oko kojih se lome koplja i gdje se svaki pokušaj zastupanja kršćanskih vrijednosti sa strane angažiranih pojedinaca i institucija doživljava kao upletanje Crkve u javni život, prikazivanje Hrvatske kao klerikalne države.

Obvezno se pritom spominje revizija vatikanskih ugovora, ukidanje vjeronauka u školama, u skladu s konceptom iz komunističkih vremena kad se vjera tretirala kao privatna stvar, a djelovanje Crkve svodilo se na okvire sakristije.
To ipak, na sreću, više nije tako. 

Moglo se to vidjeti i na nedavno održanom Tradfestu u Zagrebu, “festivalu tradicije i konzervativnih ideja”, kako tiha većina uza sve pokušaje ignoriranja ipak uspijeva privući pozornost na svoj rad. 

Posebno je bilo zanimljivo na Tradfestu sudjelovanje potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova, dr. Davora Ive Stiera, koji je čovjek od povjerenja novoga premijera Andreja Plenkovića. Stier je bio sudjelovao i na "Hodu za život" i javno se zalaže da se ljudski život mora štititi od samog začeća.

U svom govoru na Tradfestu, Stier je podsjetio kako komunizam u svome totalitarnome shvaćanju društva nije mogao prihvatiti autonomiju duhovne vlasti te ocijenio kako danas ni ekstremni liberalizam i sekularizam ne prihvaćaju društvenu relevantnost vjere koju pokušavaju svesti isključivo na privatnu sferu, a od kršćana zahtijevaju da svoja kršćanska uvjerenja iskazuju isključivo u crkvi ili u svome domu, ali nikako u javnosti, a posebice ne u političkome prostoru.

Smeta im i Godina milosrđa

Jedan od kandidata za novog predsjednika SDP-a, Orsat Miljenić, prozvao je zbog toga u više navrata premijera Plenkovića i pozvao da se očituje o Davoru Ivi Stieru.

"Kao potpredsjednik Vlade Stier je otišao na skup na kojemu se otvoreno tražila zabrana pobačaja i izjavio da sekularizam ugrožava ljudsku prirodu", poručio je Miljenić i istaknuo kako Stier tamo nije mogao otići privatno. Miljenić bi se isto tako žešće postavio prema moliteljima ispred hrvatskih bolnica.

Zanimljivo je kako tzv. sekularisti promptno i gotovo orkestrirano reagiraju kad god se netko vjernički u javnosti zauzme po pitanju zaštite života od naravnog začeća do prirodne smrti, ili u prilog tradicionalne obitelji kao temeljne društvene institucije.

No, kad su neke istine i vrijednosti u pitanju, tu onda treba biti dosljedan i odgovoran, i svjedočiti vjeru u zgodno i nezgodno vrijeme.

Na pitanje novinara Petera Seewalda kako danas vidi budućnost kršćanstva, papa u miru Benedikt XVI. u nedavno objavljenoj knjizi "Posljednji razgovori", odgovara ovako: 

"Da više nismo istovjetni s modernom kulturom, da kršćanska oblikovna osnova više nije presudna, to je očito. Danas živimo u pozitivističkoj i agnostičkoj kulturi koja se prema kršćanstvu sve više pokazuje netolerantnom. Utoliko zapadno društvo, Europa svakako, više jednostavno neće biti kršćansko društvo. To više će se vjernici morati truditi da i dalje oblikuju i nose svijest o vrjednotama i o životu. Važna će biti odlučna vjera pojedinačnih zajednica i mjesnih crkava. Odgovornost postaje veća."

Netko je zajedljivo primijetio kako dobrotvori mogu odahnuti jer je završila Godina milosrđa. Ako takvi i djela milosrđa nastoje okarakterizirati kao pokušaj klerikalizacije društva, onda je uistinu upitna razina tolerancije koju gaje prema kršćanstvu.

Naslovnica Međutim