Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac: Prekomjerno štekatiranje oduzelo je Splićanima ulice i trgove. Ugostitelji nisu najmoprimci Banovine, nego građana

komunalni kaos
Ako je profit pojedinaca baš uvijek iznad interesa građana, brzo ćemo propasti

Splitski ugostitelji obasuli su zadnjih dana javnost dugim priopćenjima u kojima se žale na nesmotren tretman gradskih vlasti prema njima, upozoravajući kako im je ugroženo poslovanje, a sve se odnosi na najavljeni novi i dugo očekivani Komunalni red koji, među ostalim, propisuje i sređivanje stanja sa štekatima koji su kroz posljednje, turističko desetljeće, najturističkije u povijesti (možda i u budućnosti) grada, prekrili povijesnu jezgru.

Što stolovima i katrigama, što golemim suncobranima, polako metastazirajući na svaki slobodni centimetar javnog prostora. Bez obzira na valjanost ili apsurd ugostiteljskih "zahtijevanja", trebalo bi iznijeti i nekoliko činjenica koje im idu u prilog: povijesna jezgra je zahvaljujući betulama, restoranima, kafićima, čak i omrznutim fast foodovima i misterioznim prodavaonicama gumenih bombona, te suvenirnicama, mjenjačnicama i agencijama, obnovljena tako kako nikad ne bi bila da se očekivala inicijativa vlasti ili siromašnih stanovnika jezgre.

Svaka šporka i smrdljiva buža je renovirana, uz više ili manje stila, promijenjene su instalacije, unutrašnjosti su slične, s onim fugiranim kamenom, sređeni su izlozi. To kad je riječ o prizemljima, a za više katove pobrinula se apartmanizacija.

Ako uvažimo iskustva stranaca, uz prigovore koji na toliku količinu usluga moraju biti i negativni, većina anketiranih konzumenata je zadovoljna. Neobično zvuči kad turisti s nalickanog Zapada kažu kako je Split vrlo čist, ugodan i fascinantan u svojoj ljepoti.

Ako pitate stanovnike, novinare ili aktiviste, stanje je nikad gore: ili smo mi grintavi ili su oni zabljesnuti, ali još nisam čuo da neki od furešta spominju šporke i izrovane ulice, stotine ilegalnih reklama, kaotičan odnos prema Dioklecijanovoj palači i bližoj okolici, nesnosnu buku, otimanje javnog prostora na svakom koraku, zagušene kale i pjacete...

Sve ono što iz dana u dan zgraža domaćine i čemu posvećujemo sate i sate, retke i retke, fotografije i fotografije očajavanja, oni ne vide niti im smeta. No dobro, možemo kazati kako oni nisu ciljana skupina, premda je sav taj nered protiv kojeg se bunimo u njihovu čast!

Mi ipak ovdje provodimo nešto više od par dana biranja restorana, kupanja i partijanja, riječ je o našem gradu, našoj kužini, našoj sobi i našem tinelu, pa imamo i prava i obavezu tražiti da se stane na kraj komunalnom kaosu.

A čini se kako našoj gradskoj vlasti doista ne ide, pa čak i kad žele napraviti nesumnjivo dobar potez. Pogledajmo samo priču o uređenju ceste na Kili koju je uz podršku države spriječila tvrtka "Point", koja, da apsurd bude veći, milijune zarađuje upravo iz gradskog proračuna na krpanju ulica.

Ili pokušaje da se sredi prometno zagušenje koje je nemoguće riješiti bez novih cestovnih bajpasa ili tunela. Ili oko tragičnog cirkusa na osušenom Marjanu, gdje svatko vuče na svoju stranu. Ili oko Žnjana, čije uređenje nikako da započne. Ili oko obuzdavanja prometne nekulture, za što je naručena strategija, a u međuvremenu ljudi ginu na trotoarima. Ili širenja Puta Žnjana, gdje je posred ceste ostao sada već antologijski električni stup.

Čini se čovjeku, ako gleda dobronamjerno, da se klipovi, noge i mine postavljaju na sve strane. I sasvim je svejedno tko je kriv; sporost i neučinkovitost gradske birokracije, različiti interesi županijskih vlasti, beskrajni i neobjašnjivi sudski postupci, podmetanja i pogodovanja uvijek istim tvrtkama, zaostaci iz doba vladavine Keruma i Baldasara čije će se zlosretne posljedice još godinama osjećati, gdje su tek zaboravljena zločinstva svih prethodnih gradskih uprava, sve to zapleteno u stranačke interese HDZ-a i SDP-a i zabetonirano stotinama privatnih interesa, dovelo je grad do stanja debelog kukca zalijepljenog u mrežu hiljada pauka iz koje se nikako ne može iskobeljati.

Sav taj košmar bombardira se kao nikad prije preko društvenih mreža i nabrijanih aktivista, što je zapravo izvanredno, jer se stvara platforma među građanima koji su konačno počeli razmišljati – nakon niza godina hibernacije – o glibu u kojem žive.

U svemu tome svoju ulogu imaju i ugostitelji. Pored one pozitivne koju smo spomenuli, uvelike pridonose neredu koji neopisivo živcira građane: prekomjernim štekatiranjem (uz dozvole i bez dozvole) oduzeli su građanima ulice i trgove, suncobranima koje ne sklapaju ni navečer otimaju im zrak i pogled na ljepotu povijesti, odlaganjem ugostiteljske opreme tijekom prazne zime nasred trgova i ulica pretvorili su grad u skladišni prostor, reklamama na suncobranima izravno se protive gradskim odlukama...

Treba li dodati da su cijene koje su nedostupne našim ljudima iste i ljeti i zimi i tako se pridonosi pražnjenju grada izvan sezone?

Kako ovo riješiti? Tako da jednom za svagda budemo načistu: grad, javni prostor, pripada građanima, ugostitelji nisu najmoprimci Banovine, nego građana. Neka se odredi koliki postotak površine jedne pjace ili kale može biti pod štekatom, a koliki treba ostati čist. Neka se zabrane reklame i skladišta na otvorenome. Neka se počne kažnjavati širenje.

Ako je sve ovo nemoguće i neizvedivo, ako je profit pojedinaca baš uvijek iznad interesa građana, onda ćemo brzo propasti. Odnit će đava i tende i štekate i turiste i pare. Neće biti više nikoga da spusti reklamni suncobran.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE