Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Eh, kad ćemo mi dostići urednost starih Rimljana...

UVIK KONTRA

Zar bi jedan grad trebao funkcionirati po principu da se svaka komunalna sitnica, poput odvaljenog stupića, rupe u asfaltu, zapaljenog kontejnera, hrpe škovaca, mora najprije pojaviti na Dnevnoj dozi splitskog nereda, građanskoj savjesti na društvenoj mreži, ili u medijima poput "Slobodne", kako bi komunalci istrčali na teren i sredili nered. Niti ova stranica, niti ijedan medij može upratiti kaos koji se svakodnevno koti na splitskim ulicama i po četvrtima, a posebno u sezoni, kad se broj konzumenata gradske infrastrukture umnoži i za desetak puta.

Mali je ovo grad, službe su spore i površne, građani i njihovi gosti su neredni i trebalo bi totalno promijeniti organizacijsku piramidu kako bi se nešto promijenilo. Počevši od najniže razine, od kotareva. Čemu ili, bolje rečeno, kome oni služe?

Predsjednici kotareva i kotarski vijećnici su volonteri, tajnice i tajnici su plaćeni, ali zaduženi za administrativne poslove, a čak ni oni najagilniji ne postižu gotovo ništa.

Iz gradskog proračuna dobiju oko stotinu tisuća kuna, od kojih bi 80 posto trebali utrošiti na manje komunalne zahvate, poput zidića, stupića, ljuljačke ili prostora za kontejnere, dok je 20 posto namijenjeno društvenom životu koje se najčešće svede na feštu za dan kotara. Stanovnici najčešće i ne znaju kad je taj dan niti imaju ikakvu privrženost svom kotaru, svojoj četvrti, osim simboličke. No to nije važno. Jedino je važno da ovo funkcionira.

Ukratko, bilo bi pošteno da predsjednici kotareva budu plaćeni, po nekoj naknadi od par tisuća kuna – onako kao u Zagrebu, gdje čak i kotarski vijećnici imaju naknadu. Tko će išta kvalitetno raditi mukte? Valjalo bi ih zadužiti ponajprije za mapiranje stanja u četvrti za koju su zaduženi: popis i fotografije rupa, deponija, razbijene opreme, zapuštenih javnih površina, uništenih nogostupa i cesta, zapišanih i mračnih kantuna i svega drugoga. Tko to može bolje od njih? Svakako ne onaj tko slučajno prođe, snimi mobitelom pa objavi na Facebooku.

Začepljene šahte

Tako se događalo da cestari zakrpe rupu u cesti, samo onu koja je objavljena, a ne i onu pokraj nje. Nije je, kažu, bilo u nalogu! E s tim popisom trebali bi kotarski glavari doći u Banovinu koja bi pokrenula sustavno liječenje infrastrukturnih bolesti.

Prešidente kotara, po mojemu mišljenju, trebao bi biti važniji od poteštata, čiji posao doista nije baviti se svakom maćom i bužom u gradu. Bilo je takvih inicijativa, predavali su popise u Banovinu, vikali i mahali rukama na različitim sastancima, bili su primljeni s dostojnom pažnjom i uvažavanjem, a onda bi njihove fascikle s cijelim elaboratima – uredno završile u škafetinima, a odatle, nakon par mjeseci, u kontejner.

Jedan od najvećih i najprizemnijih problema svakog kvarta su začepljene šahte, iz mnogih raste trava, po čemu je očito koliko dugo nisu čišćene. Sjećamo se kako je nakoć, posebno u kišnoj sezoni, kroz naše ulice prolazio komunalac s karijolom i lopatom i u par sati bez velike priče olakšao život građanima. E danas, u doba sveopćeg napretka tehnike, gradske službe trebaju izvijestiti Vodovod o začepljenoj šahti, pa oni šalju procjenitelje, pa treba ispostaviti naloge, fakture i račune, i to za svaku šahtu posebno!

Čemu se onda čudimo što ni sve ostalo ne funkcionira. Da funkcionira, ne bi ulice na Plakaluši, u samom središtu grada, još bile potaracane cimentom iz vremena stanogradnje, dakle šezdeset godina starom koji je na mnogim mjestima potpuno nestao pa stanari gaze po goloj zemlji. Punih šezdeset godina tamo valjak komunalaca nije ugazio! Na Lokvama gotovo svake večeri gore kontejneri. I što? Ništa!

Busamo se u prsa kako baštinimo rimsku kulturu, a baš bi bilo zanimljivo vidjeti znaju li išta gradski komunalci o komunalnom funkcioniranju rimskog grada utvrđenom prije tri tisuće godina.

Kao što je grad bio osnivan i građen prema strogo propisanom sustavu, tako je i šire izvangradsko poljoprivredno područje – ager – po istom matematičkom redu parcelirano u velike zemljišne jedinice – centurije – koje za divno čudo još uvijek određuju splitski raspored cesta.

Rimski arhitekt Vitruvije još u doba Julija Cezara daje preporuke o estetici, proporciji i simetriji gradskog prostora. Još ranije, "Zakon XII. ploča", koji nastaje sredinom petog stoljeća prije Krista, određuje širinu i kategoriju ulica: iter je pješačka ulica najmanje širine 0,66 metara, actus predstavlja ulicu najmanje širine od 1,35 metara, a via predstavlja ulicu ili cestu najmanje širine 2,70 metara.

Jasni propisi

Zakon, osim širine, propisuje visinu i dubinu izgradnje, donosi odredbe o održavanju ulica, odnosno građevinsko redarstvo i komunalnu službu.

Lex Iulia Municipalis nastaje 45. godine prije Krista, a donio ga je Cezar i taj zakon propisuje ustroj grada. Donosi propise o održavanju ulica i kako treba izgledati raspored, izgradnja i popravak zgrada. Uređuje izvlaštenje, odnosno eksproprijaciju zemljišta i uvodi propise o javnoj sigurnosti i higijeni.

Nekadašnji gradski poglavari, danas bi to mogli biti predsjednici kotareva, zvani edili, bili su puni posla: bavili su se nadzorom cesta, javnim zgradama, vodovodima, izvorima i prometom, tržnicama, građevinskim radovima, organizacijom dovoza i raspodjelom hrane, nadgledanjem javnih igara...

Tri tisuće godina kasnije, gdje smo mi? Živimo u šporkici i neredu kojim smo infetali ono malo Rima što je ostalo oko nas.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE