U subotu će se obilježiti četrdeseta godišnjica upisa Splita, Dubrovnika i Plitvičkih jezera na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne i prirodne baštine. Riječ “UNESCO-ova baština” našim je srcima veoma prirasla, izgovaramo je s poštovanjem, značajno, kao da iza toga nema višega u vrednovanju materijalnog i prirodnog nasljeđa. Kao samorazumljivi vrhunac. Naše i svjetsko.
Istini za volju i nema ništa višega. I premda ćemo se našim gostima već u prvoj rečenici pohvaliti kako je Split UNESCO-ov grad, pitanje je znači li njima to išta. Kad obilazimo povijesne jezgre Praga, Tallinna, Budimpešte, Venecije, Firence, Siene ili Napulja je li nam uopće važno što su svi ti gradovi i još stotine drugih na svijetu za koje možda nismo ni čuli na istom popisu dragocjenosti našeg planeta i po...