Naš narod vjeruje u mnoga natprirodna bića, u nakaze i sablasti što čeljad spopadaju u noći punog mjeseca na pustim križanjima, nađe li se uopće lakomislene čeljadi koja će u noći punog mjeseca izaći na pusto križanje.
Ima tu i vištica, i vukodlaka, i nespokojnih duša čedomorki, a jedan od meni najčarobnijih likova iz sjene je stvorenje iz predaje u mome dinarskom kraju, zloglasni džudžan, po opisu vjerojatno tvor, koji se u gluhu uru neuhvatljiv šulja selima, prolazi kroz najmanje rupe, tajanstveno pojavljuje sad ovdje sad ondje i iz gole obijesti kolje perad i kuniće. Krv vam se smrzne kad tkogod priča o svome susretu s džudžanom, a džudžan čak i nije među strašnijim čudovištima.
Proklete duše
Bez ikakve konkurencije, strašnija od ičega su bića kojima izbe...