Skitao sam se po Americi, na poziv naših iseljenika, po promocijama moje knjige "Hrvatska u raljama djece komunizma" zajedno sa kćerkom Lucijom, koja bi čitala odabrane kolumne koje redovito nekoga rasplaču u publici i slušao stotine sudbina protjeranih Hrvata. Stotine pretužnih sudbina komunističkog sadizma koji je tisuće Hrvata natjerao da dom osnuju miljama daleko od voljene zemlje.
Što dalje od Titova terora! Zadnje generacije stižu bježeći pred neimaštinom koju je Milanović priredio, mnoge je i zadnji rat potjerao, ali korijen, temelj, najveće mnoštvo ovamo je doveo Tito i njegovi satrapi iz 1945. Kad gledam naš svijet po Americi, kad ga uspoređujem u svim prošlim godinama s nama i kad gledam našu nekadašnju sirotinju koja je vani redovito dosegnula pristojan život, čovjek n...