Mišljenja Vrijeme apsurda

Vrijeme apsurda

Tihomir Dujmović

Lažni prorok Miro Kovač

Gledam kako bivši ministar vanjskih poslova ispod pojasa udara predsjednicu, gurajući je na veleizdajničku klupu, jer da je potpisala deklaraciju o razvoju dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom. Kako Kovač ovdje igra na razini najnižeg populizma,... valjalo b

Ratovi se vode oružjem, vanjska politika diplomacijom i još uvijek nema bolje ilustracije politike, od šahovske partije. Kako postavite figure na ploči tako ćete i igrati, kakvu strategiju odredite, tako ćete u nastavku i mudrovati, a ako niste razigrali figure i nemate strategije, dobit ćete mat.

Gledam kako bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač ispod pojasa udara hrvatsku predsjednicu, gurajući je na veleizdajničku klupu, jer da je potpisala deklaraciju o razvoju dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom. Kako Kovač ovdje igra na razini najnižeg populizma, jer što je nego izdajnik onaj koji s Vučićem potpisuje takav papir, valjalo bi tu podvalu razjasniti, inače ćemo opet dobiti mit koji to nije.

Mit o izdajniku i vitezu

Mit o izdajniku koji to nije i mit o vitezu koji to nije. A, ako smo od čega umorni, to su lažni mitovi!
Dakle, huliganska vanjska politika koju je vodio bivši premijer Milanović, bila je toliko nezainteresirana za nacionalne interese da je stala čak i uz lex Perković, a u zadnjoj predizbornoj fazi nanijela nam je neopisivu štetu.Ono lažno bildanje hrvatstva u osvit izbora, ono predizborno zatvaranje autoceste, jer evo našeg novovremenog Zrinskog i Frankopana, kako mačem vitla pred Beogradom, prikazalo nas je zapravo u očima međunarodne zajednice kao obične divljake.

Zatvorite granicu, pošaljite policiju, budite brutalni ako to situacija zatraži, sve to naravno nećemo podržati, ali ćemo razumjeti jer to rade i drugi u ovom kaosu. Ali nitko ne zatvara međunarodne žile-kucavice! Zatvoriti cestu, pa se onako balkanski posvađati s Mađarima, pa bez normalne komunikacije onako docirati Slovencima, to nije loša šahovska partija, to je slika divljaka koji izlazi iz birtije i sruši sve figure na ploči. I to pred očima međunarodne zajednice.

Kojoj i sutra kad budete tri stotine posto u pravu, najprije morate objasniti to divljaštvo, jer u njihovim notesima jasno stoji da ste svojedobno napravili neopisivi kraval! Vidjevši s kakvim diletantima ima posla, najiskusnija hrvatska diplomatkinja, hrvatska predsjednica, najprije skuplja krhotine nakon demoliranja, shvaćajući kao nitko u zemlji da je sutra novi dan i da se sutra kreće točno odande gdje se jučer stalo, te da je silno važno svijetu pokazati da „nismo svi Zoran Milanović“.

Odlazi u Mađarsku, vraća nam onaj vlak (urbana legenda kaže da je Milanović tada tražio na klubu zastupnika SDP-a impeachment predsjednice!!!), odlazi u Sloveniju otvoriti prostor za sutrašnjicu i pristaje na srazmjerno neobaveznu, ali načelnu deklaraciju o dobrosusjedskim odnosima sa Srbijom kako bi svijetu pokazala da su ekscesi ekscesi i da mi i dalje prihvaćamo pravila diplomatskog ponašanja. Uz to sve Kolinda danima objašnjava da je Jadran - Baltik naša budućnost, ali ovdje je nema tko čuti na tu temu.

Odmaknula nas je od regije, trasirala Jadran - Baltik kao strateški cilj i gasi vatre gdje i kako stigne. Ne kažem da u tome ne griješi, ja recimo nikad ne bi poslao Ivu Josipovića kao izaslanika na godišnjicu Pravnog fakulteta u Zagrebu, nego bi poslao prof. Dubravku Hrabar koja se neviđeno bori za hrvatske interese u tom čudnom društvu ili bih poslao prof. Milana Ramljaka koji je heroj hrvatske vanjske politike jer je jedini veleposlanik koji je ustao protiv Mesićeva antihrvatstva.

On je Mesiću kao veleposlanik u Njemačkoj dao otkaz nakon njegova govora u Berlinu gdje je Mesić zvjerski napao Tuđmana! To bi za mene bila poruka. Dakle, Kolinda nije bezgrešna, ali što joj god zamjerili kao grješku u koracima, da je nema, Kolindu Grabar Kitarović bi za naše prilike i naše potrebe trebalo izmisliti! Tu razinu istinskog razumijevanja ne samo uzusa međunarodne diplomacije, negoli i ticala po kojima oni funkcioniraju, načina proguravanja nacionalnih interesa, načina pridobivanja saveznika, to savršeno čitanje diplomatskog meta jezika, to do Kolinde nismo vidjeli.

Pa vrhunac Josipovićeve pameti je bilo gledanje nogometne utakmice s Tadićem na Pantovčaku. A izgledali su kao Jurij Andropov i zadnji šef kineske partije početkom 80-ih, za istim stolom! Prije toga smo imali Mesića koji je zamalo vojno napao Ameriku kad je kretala u Irak!

Hanka Paldum na Pantovčaku

A dopodne mu se Hanka Paldum motala s paunima po Pantovčaku! I onda dolazi Kolinda koju pohode i Joe Biden i engleska kraljica i Erdogan! Žena vozi taj čudno hrvatski kruzer koji ide nažalost na parni pogon, ali malo pomalo okreće smjer 15-godišnje posve krive vanjske politike, no striktno poštuje diplomatske uzuse jer su oni u tom svijetu password i pin i bez toga ne možete ući niti u lift međunarodne zajednice. I onda Milanović silazi s vlasti, a na Zrinjevac stiže veliki HDZ-ov šarmer, Miro Kovač.

Da će biti ministar vanjskih poslova jasno je već od prosinca 2015., dakle ima vremena pripremiti prve poteze, osobito kadrovske. Vratimo se sada politici kao partiji šaha. Na šahovskoj ploči vanjske politike od naših figura Miro Kovač ima sljedeće momke. Veleposlanika u Beogradu koji je u ljeto 2015. zatražio pomoć Ureda predsjednice jer da je Beograd izvršio takav pritisak na tamošnje diplomate da se dobar dio zemalja sprema staviti zastavu na pola koplja uoči „Oluje“ te pita Pantovčak, molim upute što da ja radim!

Dakle, je li i hrvatsko veleposlanstvo na dan Oluje treba staviti hrvatsku zastavu na pola koplja? Koji ministar vanjskih poslova pogotovo ovako nacionalno osviješten kakvim se prikazuje Kovač, ne bi takvog lika smijenio u prva 24 sata svog mandata? No, Kovač ga nije maknuo! Hrvatski iseljenici godinama prosvjeduju zbog veleposlanika u Berlinu kojeg je zapravo Vesna Pusić izvadila iz naftalina. Naime, Ranko Vilović je prastari kadar protiv čijeg djelovanja su se vrlo često bunili iseljenici, no gospodin Vilović je do danas ostao u Berlinu.

Kovač je došao u Zrinjevac kad je već bila javna tajna da Ivo Goldstein drži Titovu bistu u veleposlanstvu u Parizu, no niti njega nije dirao. U Rimu ga čeka Damir Grubiša za kojeg je dovoljno reći da je svojedobno bio šef kabineta jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Budimira Lončara. No, i dan danas je tamo! Kad se popeo na prvi kat Zrinjevca, Miru Kovača je dočekala situacija da Hrvatska u Moskvi nije imala gotovo godinu dana nikakvog veleposlanika. Nema ga niti danas. U Crnoj Gori imamo veleposlanicu na koju je Zagreb upozoren da će službenoj Podgorici biti teško surađivati sa gospođom koja se aktivno pojavljivala na predizbornim skupovima gdje je kritizirana Đukanovićeva vlast i pri tom se nije ustručavala na tim skupovima otvoreno govoriti protiv te vlasti. Bilo je dakle zrelo i prezrelo promijeniti veleposlanika u Podgorici. Miro Kovač ni to nije napravio.

U Americi je Joško Paro koji posve ignorira činjenicu da je Hrvatska s regije prešla na Jadran - Baltik, čovjek koji malim prstom nije maknuo da Amerika promijeni stajalište glede Daytona, čovjek koji jasno daje do znanja da odbija tumačiti novu hrvatsku politiku onako kako to Zagrebu treba. Kovač niti njega nije promijenio premda je Pari istekao mandat! Premda je opterećen aferom glede prodaje zgrade veleposlanstva: prodano je za 2,2 milijuna dolara, da bi dvije godine potom novi vlasnik za nju dobio 5,5 milijuna dolara! Ništa od toga nije bio dovoljan motiv našem šarmeru sa Zrinjevca!

Sve stari kadrovi

Ako je politika šahovska partija u kojoj je najvažnije da figure razigrate tako da su u funkciji vašeg cilja, onda bi bilo logično da je Miro Kovač odgovorio na višekratne upite, prijedloge, molbe i zahtjeve iz Ureda predsjednice da se krene u kadrovske promjene, jer bez njih nova politika nije moguća. Kovač je objašnjavao da je zbog diplomatske pristojnosti za promjene odlučio pričekati ljeto, kad je gotova škola, kad je vrijeme godišnjih odmora, no Kovaču ništa nije stajalo na putu da u travnju ili svibnju izvijesti države u kojima želi promijeniti predstavnike, da će im u lipnju stići novi veleposlanici!

Usporedite što je sve Hasanbegović napravio za istih tih šest mjeseci! Uz sve to Kovač je tobože žestoko napao Srbiju glede jurisdikcije, tvrdeći da Zagreb nikada neće dopustiti nastavak pregovora s Unijom dok se to ne promijeni, da bi se dogodilo upravo obratno.

Kovač je bio taj koji je potpisao otvaranje poglavlja o pravosuđu Srbiji a da oni nisu promijenili zakon o jurisdikciji. On i dan danas tvrdi da Srbija mora promijeniti taj zakon, premda Europska komisija uopće to od Beograda ne traži! Kovač se nadaje kao lažni prorok koji skuplja glasove na razini najnižeg populizma. Time veže ruke Stieru ako ovaj nastavi gdje je Kolinda stala, otvoreno izaziva Plenkovića, a zapravo ističe kandidaturu za budućeg šefa desne frakcije!

Naslovnica Vrijeme apsurda