More Nautika

SKONČAO NA PAKISTANSKOJ PLAŽI

Kako je Silba, nekadašnji ponos Tankerske plovidbe, postala Sil

SKONČAO NA PAKISTANSKOJ PLAŽI

Na podatak kako na pomorskim portalima i danas piše da je teretnjak Sirena Blue i dalje na životu, a već ga dugo nema u izvješćima o kretanjima brodova niti je njegov AIS signal odavno itko uhvatio, znalci bi lakonski zaključili da je taj panamež, poput mnogih, jednostavno nestao u jednoj od internetskih crnih rupa. I jamačno nas ne bi bilo briga gdje je taj starac iz 1970. da to nije nekadašnji mali Platak nekadašnje velike Jugolinije. No, bilo nas je briga pa možemo obznaniti: Platak je umro u Karibima prije pune tri godine!

Bard i braća

Ta je rečenica rezultat mukotrpne potrage pisca ovih redaka, što je potrajala više od godinu dana. Nekadašnji je Platak izrezan u ljeto 2011. u luci Puerto Haina Oriental u Dominikanskoj Republici. Bilo je to čak 41 godinu nakon što je kao Bard zaplovio u norveškom brodogradilištu Trondheims mekaniske verksted A/S. U to je vrijeme znamenita brodarska tvrtka Fred Olsen & Co. iz Osla gradila mnoštvo malih ro-ro brodova namijenjenih službi u Baltiku i Sjevernom moru. Uistinu su to bili mali brodovi, dugi tek 87 i široki 15 metara, nosivosti 2830 tona, no iznimne brzine od 15 čvorova.

Bard i njegova braća doskora su pokleknuli pred zahtjevima tržišta, pa su počeli napuštati sjeverne rute. Kao jedan od prvih kupaca pojavila se Jugolinija te 1975. preuzima Barda i godinu dana mlađega Bolta, koji postaju Platak i Snježnik. Zajedno su brodili desetljeće i pol, zajedno su i otišli iz Rijeke. Nakon burnoga života nekadašnji je Snježnik još prije deset godina skončao u indijskome rezalištu, a Platak je nastavio ploviti. Najprije 1990. kao Apollonia Banner, pa Ionian Korti, pa Ro-Lo Carrier, pa Kabir, pa Julia IV. Mnogo imena, a gospodari su uvijek bili Grci.
Konačno 2003. godine postaje Sirena Blue. Upisan je na tvrtku Sirena Navigation Co., podigao je panamsku zastavu, no stvarni su mu vlasnici bili Španjolci. O poslovanju broda brinula se tvrtka Maritima del Golfo SL sa sjedištem u Havani, no podatci kubanske Trgovinske komore kazuju da je ta kompanija u cijelosti španjolska. Za neveliki brod, koji već odavno nije služio kao ro-ro nego kao klasični teretnjak, posla je bilo na kratkim rutama između karipskih luka.

Sedam nedostataka

Kada su počele njegove nevolje, teško je reći, no čini se da je ključan bio travanj 2011. godine i posjet jamajčanskih inspektora sigurnosti plovidbe koji su brod zaustavili u luci Port Esquivel. Utvrđeno je sedam nedostataka što za brod star 41 godinu i nije nešto strašno, pa je bio zadržan samo jedan dan. No, iskustvo je govorilo da će inspektorima u svim sljedećim lukama Sirena Blue biti posebno na oku, a to znači nove kontrole i nova zaustavljanja. Očito je to prevagnulo u donošenju odluke o rezanju broda, pa je prodan tvrtki iz Santo Dominga, te je doskora tamo i otplovio. Kako se brodovi u luci Puerto Haina Oriental režu na divlje, nije za očekivati da će se ikad doznati pojedinosti smrti nekadašnjega Platka...

Tako je od brodova Jugolinije, kasnijega Croatia Linea, na svjetskim morima ostalo još samo pet. Jednako kao i veterana šibenske Slobodne plovidbe, brodara čija propast među ljudima od mora i danas izaziva mješavinu tuge i ogorčenja. Bilo ih je donedavna šest, no ultimu partencu dočekao je Šibenik, prvi od tri broda za sipke terete, izgrađena na splitskim navozima prije četvrt stoljeća. Dugi 192 i široki 32 metra, nosivosti 48.000 tona, s pogonom od 9180 kilovata i više nego solidnom brzinom od 14,8 čvorova, bili su tada u svjetskome vrhu. I sva tri su bila isporučena u samo godinu dana! U studenome 1989. zaplovio je Šibenik, u lipnju 1990. Promina, a već u studenome 1990. i Žirje. Kako su ušli u flotu pod stijegom bijeloga galeba, tako su ti izvrsni brodovi i nestali s Jadrana: Šibenik i Promina prodani su 1997., a Žirje godinu poslije.

Kineska veza

Šibenik će devet godina ploviti za indijsku kompaniju West Asia Maritime, prvo kao Gem of Vizag, a onda Gem of Haldia, da bi ga 2006. kupila tvrtka Changjiang Shipping iz kineskoga Wuhana i dala mu ime Chang Fa Hai. Prominu su pak kupili Grci, kompanija Atlantic Bulk Carriers iz Pireja, nazvali je Desert Star, pa Desert Sky, no 2007. i ona se seli u Kinu i postaje Tai Hu 6. Žirje je mijenjalo imena, zastave i gospodare, a donedavna se zvao Aman Trader. Onda je sredinom kolovoza 2014. stigla vijest da su i njega kupili Kinezi!

Presudna je očito bila kvaliteta najnovijega broda iz splitskoga terceta. No, ako je tako, zašto je u rezalište otišao nekadašnji Šibenik? Krivac su poticaji od 20 posto vrijednosti broda što ih vlada u Pekingu daje kineskim tvrtkama koji se odluče veterane prodati domaćim rezalištima. Tako je Chang Fa Hai skončao u Jinjiangu. Ne bi bilo veliko iznenađenje da državni bonus presudi i nekadašnjoj Promini, pa čak i tek kupljenome Žirju. No, o tom potom.

Kraćenje imena

Početkom srpnja 2014. na pijesak pakistanskoga Gadani Beacha nasukan je našijenac, tanker Sil. Nikad čuli? Naravno, jer se tako zvao manje od mjesec dana, dovoljno da stigne iz Sueza u rezalište. A iza toga kratkoga imena krije se veliki brod, nekadašnja Silba zadarske Tankerske plovidbe. Tanker dug 310 i širok 48 metara, nosivosti 82.424 tone, izgrađen je u travnju 1984. u pulskome Uljaniku, a u studenome ga je slijedio blizanac Ist. Oba su broda punih 19 godina radila za Zadrane, a onda su prodani Grcima. Po starome običaju, s malo boje Silba je postala Silva i to će ime nositi sve do posljednjega putovanja. Tada joj je, kako je to sada pravilo, ime skraćeno u Sil, a liberijska zastava zamijenjena je onom karipske državice Sveti Kristofor i Nevis.

Dok čitate ove retke, na najvećem svjetskom groblju brodova, indijskome Alangu, trebalo bi biti završeno rezanje ciparskoga kontejnerskoga broda CSL Ride, nekadašnjega našega Jadroplov Pridea. Sad će se pasionirani čitatelji Otvorenog mora upitati: pa zar taj brod nije izrezan još prošle godine? Njihove su nedoumice opravdane, jer smo se od Pridea oprostili još u travnju 2013., a brod je eto tek sad u Alangu. I kolega Gordan Zubčić je u Slobodnoj Dalmaciji zadnjih dana srpnja 2014. najavio CSL Ride u Alangu, a malo je nedostajalo da ga nekadašnji splitski ponos ne demantira! Što je bilo?

Grčki poučak

Podsjetimo najprije da je Jadroplov Pride, brod dug 201 i širok 32 metra, mogućnosti prihvata 2324 spremnika, sa Sulzerovim motorom od 16.440 kilovata i brzinom većom od 19 čvorova, izgrađen u riječkome 3. maju i splitskome brodaru predan koncem kolovoza 1996. godine. No, to je ime nosio samo nekoliko dana, jer ga je u najam uzela moćna korporacija MSC, pa je kao MSC Pride pod njezinim oznakama ostao sve do 2010. godine. Kratko zatim prodan je ciparskoj tvrtki Sailway Marine, koja, opet uz grčki poučak o malo boje, Pride pretvara CSL Ride. No, bilo je to vrijeme najžešće krize, pa je dugo bio raspremljen u zaljevu Eleusis kod Pireja. Uspio je naći i nešto posla prije nego su u ožujku 2013. svi brokerski portali objavili kako je prodan rezalištu u Alangu za tada rekordnu cijenu od 444 dolara po toni ili 5,75 milijuna dolara. Pokazalo se da je cijena nedostižno visoka za indijsko rezalište, pa je posao propao dok se Otvoreno more pripremalo za tisak. Isti scenarij sada se umalo ponovio.

U srpnju 2014. pomorski svijet ponovno bruji o CSL Rideu koji je prodan za fantastičnih 531,5 dolara po toni, ili 6,88 milijuna dolara. Samo nekoliko dana poslije zbio se neviđeni slom tržišta u Indiji, cijene staroga željeza su preko noći pale za 20 dolara po toni, pa je brod, koji je već plovio u Alang, za tamošnje rezače postao suludo skup.

Katarina čeka kraj

Brod se 27. srpnja usidrio pet milja od rezališta i tu je ostao puna dva tjedna. Toliko su trajali mučni pregovori o cijeni, koja će ostati stroga poslovna tajna. Konačno je nasukan 13. kolovoza 2014., a na AIS-u se moglo pratiti kako se u zagrljaj pijeska zaletio brzinom od 14 čvorova. I tu je na štoriju stavljena točka. Pitanje je, pak, kad će se točka staviti na slučaj broda Enarxis, nekadašnje Katarine nekadašnje Lošinjske plovidbe, koji je već više od tri mjeseca usidren ispred Chittagonga. Teško je reći što se tu točno zbiva, jer su informacije iz Bangladeša iznimno šture. Najprije je objavljeno da je brod, koji je plovio iz indijske luke Kandla nakrcan s 26.250 tona soli, pretrpio 26. svibnja 2014. prodor mora i da je zadržan na vanjskom sidrištu Chittagonga. Točno mjesec dana poslije je objavljeno da je na sidrište stigao snažni kineski tegljač Hua An, nekoć slavni Smit New York, kako bi pomogao Enarxisu. I nakon toga – ništa! Dok pišem ovaj tekst, AIS pokazuje da su oba broda i dalje na sidrištu, jedan uz drugoga.

Kako se radi o bulk carrieru izgrađenom u Japanu još 1986. godine, više je nego izgledno da će nekadašnja Katarina u konačnici dospjeti na obližnje groblje brodova... 

Naslovnica Nautika