More Vijesti

LASER STANDARD

Kako je Dubrovčanin postao prvak države u jedrenju

LASER STANDARD

Uporan je. Veliki radnik – pohvalit će Aleca Cvinara njegov trener Marijan Pamuklić. Alec je član dubrovačkog Orsana gotovo deset godina.

- Uživam u jedrenju. Tata je prije jedrio, a kako se svake godine organizira škola jedrenja, želio sam i ja probat. Tako je počelo. Prvo sam bio pet godina u klasi Optimist, a potom u Laseru. Savladao sam osnovne vještine, savladao kako postići dobru brzinu... Sve je ovo uvod u profesionalno jedrenje – naglasio je jednom prilikom Alec.

Stoji podatak kako je Alec svaki treći dan izvan Grada zbog jedrenja.

- Lani smo van Grada bili između 120 i 130 dana kad se zbroje dani provedeni na regatama, pripremama te na putu – naglasio je Pamuklić.

- Meni je najteže kad se vratim s regate te kad imam nekoliko dana odmora, bez jedrenja, a ja bih jedrio svaki dan. Ta pauza mi teško padne – naglasit će Cvinar.

Dnevno pet sati na moru

Dnevno je i do pet sati na moru. Plus dva puta tjedno kondicijski trening. Plus priprema za trening, dogovori i razgovori kako što napraviti. Za Aleca i Marijana nema ni subote, ni nedjelje.

- Kako drugačije ostvariti uspjeh ako nisi sto posto unutra – kazao je Pamuklić.

- Nema ništa bolje nego kad vidim 20, 30 brodova iza sebe, zatim to uzbuđenje kad za cilj imaš održat se ispred njih i pokušat još preteći one što su ispred tebe, a uvjeti se na moru mijenjaju iz minute u minutu. Zatim, osjećam se sjajno kad po jakom vjetru postignem brzinu, tu silu koja isijava iz mene i broda kad treba postići ravninu broda kako bi brod mogao glisirati... U početku me znalo biti strah kad je trebalo izbaciti se iz broda, kako bi postigao ravninu, a kako bi postigao brzinu pa onda strah kako zadržati tu brzinu. Ne bih mogao doći do zraka u tim trenucima. Danas u tome uživam – dodao je Alec, koji je nastupao na svim najvažnijim regata u Hrvatskoj posljednje dvije godine, zatim jakim regatama u Italiji, Sloveniji, Crnog Gori te velikim međunarodnim natjecanjima.

- Nastupa s najboljima i trenira s najboljima – dodao je Pamuklić.

Do prije neki dan dva četvrta mjesta na dva prethodna državna prvenstva bila su mu najbolji rezultat. Sad se smije i kaže kako je naglasak na riječi ‘bili’. Naime, na isteku prošle godine je uspio osvojiti naslov državnog prvaka, čime se u dubrovačkom klubu nisu mogli pohvaliti još tamo od početka 80-ih.

- Prije tri godine sam ostao bez medalje u zadnjem plovu, pretprošle u predzadnjem… - podsjetio je Alec na ta dva četvrta mjesta na prethodna dva prvenstva, a potom još jednom ‘odjedrio’ posljednje državno prvenstvo.

- Lani je prvi dan bilo puno vjetra, bura, 30 do 40 čvorova. Bio sam u pratnji najboljih, govorim o ukupnom poretku, dakle, računajući i seniore, a nakon prvog dana imao sam četiri boda prednosti u odnosu na drugoplasiranog u juniorskoj konkurenciji. Drugi dan je bilo - zar ću opet ostati bez pobjedničkog postolja? Naime, imao sam jedan preuranjen start. Da, s time sam dosta izgubio. Nakon toga više nisam razmišljao o ukupnom poretku, borbi sa seniorima. Gledao sam samo gdje je konkurencija u juniorskoj konkurenciji. Zadnji dan, dan odluke, prošao je odlično. Nije bilo nervoze. Bio sam smiren. Nisam razmišljao o tome kako sam na dva prethodna prvenstva zadnji dan izgubio medalju. Nisam razmišljao na način: ‘što će biti, ako opet ne pođe po dobru’. Prvi put od kada jedrim uspio sam ostati smiren.

‘Došlo mi je plakat od sreće’

I prvi put je uspio ostati prvi.

- U ukupnom poretku u šest plovova, koliko ih je održano, bio sam 14-i, 14-i, 11-i, 13-i, 15-i i 14-i, a u juniorskoj konkurenciji četiri puta prvi i jednom drugi te jedna diskvalifikacija. I taj treći plov, kad sam diskvalificiran, bio sam najbrži, ali, pogriješio… Na kraju sam imao malu prednost u odnosu na drugog, a da nije bilo tog preuranjenog starta, pobjeda bi bila uvjerljivija. Pet puta sam bio ispred najvećeg konkurenta, ali jedan plov je bio s prijestupom.

Čitava prošla godina je bila podređena državnom prvenstvu.

- Trenirali smo svaki dan. Pomogao je i Pero Konsuo u radu u teretani. Ustvari, za ovo sam se spremao od 2007. godine kad sam krenuo u školu jedrenja. Dakle, više od devet godina od čega četiri godine u laseru.

Zadnji koji je prije njega donio naslov državnog prvaka za Orsan bio je Denis Vukas početkom 80-ih.

- Nakon osvojenog naslova su mi odmah rekli kako se više od trideset godina čekalo na naslov državnog prvaka, pa me pitali: Kako je bilo stajati na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja? Ha, bilo je previsoko – šalim se. Kad su mi na svečanom proglašenju pročitali ime, totalno sam se smeo, a kad sam se popeo, i dobio medalju, došlo mi je plakat od sreće.

Na putu trećinu godine

- Isplatio se sav trud. Hvala treneru Pamukliću, svima koji su pomogli da uspijemo. Klubu, koji je omogućio da imamo sve što je potrebno za treninge i nastupe. Imao sam svu opremu, koja je lomljiva i troši se, ali klub je osigurao da nam nikad ništa ne nedostaje.

Trener Marijan Pamuklić će spomenuti podatak kako su na putu godišnje 120 do 130 dana, što zbog priprema, što zbog nastupa na regatama.

- Alec je već bio dva puta sudionik Svjetskog prvenstva od čega je jedno bilo seniorsko. Zatim jednom u finalu Svjetskog kupa te četiri puta na Europskom prvenstvu od čega tri u seniorskoj konkurenciji – kaže njegov trener, a Cvinar dodaje kako nema odmora.

Vrlo brzo će nove regate, nova dokazivanja. Svi će željeti biti bolji od državnog prvaka, a njemu je, naravno, želja to ostati. Već je istaknuo kako gušta kad vidi dosta više brodova iza nego ispred sebe. Na državnom je dočekao da ispred njega nije bilo nikoga.

Sve više djece u školi jedrenja

Svake godine u školu jedrenja dođe gotovo 50-ak djece, pogotovo ih je sad toliko jer su uvjeti za rad dosta bolji. Kad sam stigao prvi put u školu jedrenja bio sam najmlađi, premlad da bih nastavio nakon ljeta trenirati. Ali, iduće godine sam nakon škole jedrenja, koje je ljeti, ostao u klubu.

S knjigama na regatu

Kad je ujutro škola, a u školi sam 6-7 sati, onda nakon zadnjeg sata prvo trk kući. Nešto malo pojedem i onda na trening. Kad je popodne škola onda sam ujutro na treningu. Meni je jedino mali problem kako sam svatko malo na putu. Svaka regata odnese najmanje pet dana te kad se vratim, treba sve nadoknaditi u školi. Ali, da ne bude problema, kad idem na pripreme i(li) regate, nosim i knjige te kad se odmaram između treninga ili nastupa, knjiga je u ruci te učim. Inače, ocjene su dobre, a i profesori su dobri. Izlaze mi u susret.

 

Naslovnica Vijesti