More Vijesti

superkontrola za 300 eura dnevno

Svaki tunolovac, o svom trošku, mora imati međunarodnog promatrača!

superkontrola za 300 eura dnevno

Odličan rezultat nakon dvije godine, u kojima bračka "Sardina" nije uspjela uhvatiti kvotu zbog lošeg vremena (zbog toga je pokrenuta inicijativa da sezona traje 51 dan), zahvaljuje se uranjenom ljetu. Tuna se, naime, lovi po suncu i bonaci, kada se sita digne na površinu i odmara. Često i u hladovini velikih brodova. Većina tune u Jadranu uhvati se kod otoka Jabuke.
Ovog lipnja lovilo se lako, a riba je bila kvalitetnija nego prošlih godina. Ciljaju se primjerci od 9 do 11 kilograma jer imaju najbolji prirast u godinu i pol dana uzgoja. Veći od 500 posto. Lani je prosjek bio devet, a ove godine oko 11 kilograma.

Najznačajnija za gospodarstvo

Tuna je jedna od najcjenjenijih riba i spada među najskuplje prehrambene proizvode u svijetu, pa je time i najznačajnija riba za hrvatsko gospodarstvo, štoviše jedan je od pet najvažnijih hrvatskih izvoznih proizvoda. Rašireno je mišljenje da se u Jadranskom moru uzgaja najbolja tuna na svijetu. Inače, za ovaj biznis karakteristične su snažne promjene na tržištu, što ovisi o cijeni (i snazi jena) na japanskim burzama. Sada je razdoblje povećanih kvota i velike konkurencije, što utječe na pad cijena.
Vrijednost izvoza bit će oko 38 milijuna eura, a prema podacima Ministarstva poljoprivrede, najveći izvoz ostvaren je 2011., oko 54 milijuna eura, iako su kvote izlova bile manje.
Plivarice su najtradicionalniji način lova na tunu i kod nas imaju stogodišnju tradiciju, koju je započela ribarica "Napredak" napravljena u Bolu na Braču. Uzgoj tune u Hrvatskoj predstavlja vrlo važnu djelatnost, a njezina proizvodnja ograničena je odredbama Međunarodne komisije za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna ICCAT.
Propisano je da ulovljena tuna mora težiti osam kilograma ili biti duga 75 centimetara. To je minimum (tuna za konzumaciju ne smije biti ulovne veličine manje od 30 kilograma). Nema opasnosti od izlova nedorasle tune. Manje primjerke ronioci puštaju jer takva riba je problem – evidentirana je, a od nje se uzgojem u godinu i pol dana ne može dobiti željena težina. Gubi se kvota, a tunolovac je u prekršaju. Jaka kontrola ulova ključni je dio ovog biznisa.
– Svaki brod o svom trošku mora imati međunarodnog promatrača, uglavnom biologa. Tendencija je sprječavanje prelova i ilegalnog ribolova. Nama su, otkad smo u EU-u, inspekcije toliko jake da nam u principu promatrači ne trebaju, ali ih zadržavamo radi drugih zemalja – objašnjava Kristijan Zanki, direktor ribolova "Sardine" i predsjednik grupacije tunouzgajivača pri Klasteru marikulture.
Najčešće nas kontroliraju Španjolci, ali i Talijani, Francuzi... Dobro su plaćeni, 300 eura dnevno, i revno obavljaju posao. Uz promatrače tu su i ribarski inspektori. Riječ je o superkontroli kojoj ne može ništa promaći.
– Promatrač na moru broji koliko je ribe uhvaćeno jer se zna dogoditi da ima viška. Kontrolno snimanje radi se sa specijalnim kamerama koje precizno odrede dužinu ribe, a onda se posebnim programom izračuna njezina masa. Ove godine, recimo, zaključili su da ima 20 tona ribe više i onda je tih 20 tona pušteno u more – kaže Kristijan Zanki.
Plivaricama nije dopušteno imati tunu na brodu, pogotovo ne mrtvu. Time se riskiraju kazne i do 200.000 kuna. Tuna se ne smije vaditi na brod, nego tegliti. Uz dozvolu se izloviti mogu jedino žive tune.

Bez papira nema prodaje

Tunolov se vrši ulovnim brodovima, koji lociraju tunu (korištenje aviona i helikoptera je zabranjeno) i okruže je mrežom. Formira se bazen između dva pomoćna čamca. Nakon toga dolazi tegljač s kavezom. Kavez se spaja s mrežom i otvaraju se "vrata" kroz koja tuna prolazi u kavez. To prebacivanje se snima i promatrač s domaćim predstavnikom broji komade i potpisuju prvi zapisnik. S tri-četiri ulova napuni se kavez s nekih 4000 komada i onda dolazi novi remorker s novim kavezom, ostavlja prazni, uzima puni i tegli ga na farmu, gdje se obavlja prebačaj koji se opet snima podvodnom kamerom.
Nakon prebačaja pregledavaju se snimke da bi se utvrdio broj uhvaćenih tuna. Bilježi se mortalitet, uzimaju biometrijski podaci poput mase, duljine jedinke, spola i slično. Svi dokumenti i snimke dostavljaju se Upravi ribarstva i ICCAT-u.
Ulovljene tune prati dokumentacija kamo god se kreću, s opisom gdje su ulovljene, kada, kojim brodom... Svaki brod u ribolovu mora biti upisan u ICCAT-ov registar plovila.
– Sve je regulirano, kontrola je potpuna i nema varanja. Praktički, ribu bez papira ne možete prodati – ističe Zanki.
Ulovne kvote se propisuju na godišnjoj razini državi članici, a ne za pojedina mora. To znači da Hrvatska može svoju kvotu loviti u Jadranskom moru i bilo gdje u Sredozemlju ili istočnom dijelu Atlantika. Mogu li stranci loviti kod nas?
– Ne, budući da smo se 2006. izborili za derogaciju, izuzeće, da se u Jadranskom moru može loviti riba manja od 30 kilograma, ali isključivo radi uzgoja. Zato je mi uzgajamo godinu i pol dana, a ostale zemlje drže tunu nekoliko mjeseci i onda daju u prodaju. Oni tove, a mi uzgajamo – pojašnjava Zanki.

Ekologija nije problem

U detaljno uređenom poslu više nije problem ni ekologija. Sad je hrana toliko skupa (tuna pojede 13 do 18 kilograma sitne ribe za kilogram prirasta) da se ne baca više od potrebnog. Od otpada se radi riblje brašno. Pazi se na sve, monitorinzi su stalni, odlično se surađuje s Institutom za oceanografiju i ribarstvo. Farme su udaljene 300 metara od obale, kavezi su na 80-90 metara dubine. Uzgajališta su postala i staništa oborite ribe, poput komarče i ušate. Problem su jedino galebovi.
Uzgoj tune uzdigao je hrvatsko ribarstvo koje je tijekom Domovinskog rata bilo u krizi i omogućio da Hrvatska ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu morskih organizama. I ove godine u Japan će otići više od 3000 tona ove cijenjena ribe. Nama će ostati one na kovanicama.

ICCAT
ULOGA ICCAT-a
U Hrvatskoj drastična promjena nabolje

Zbog opasnosti od prelova vrste koja ne živi samo na teritoriju jedne države, moralo se uspostaviti neko međunarodno tijelo koje će nadzirati gospodarenje ribljim bogatstvima. Organizacija ICCAT utemeljena je u Rio de Janeiru 1966., a službeno je počela djelovati 1969. Sjedište joj je u Madridu. Konvencijom je utvrđeno da je ICCAT jedina ribarska organizacija koja poduzima radnje vezane uz izvođenje studija i upravljanja tunom i sličnim vrstama u Atlantiku. Trenutačno je u članstvu 47 ugovorenih stranaka (država). Hrvatska je članica ICCAT-a od 1997. Tuna je kod nas prije desetak godina bila iznimno rijetka, ali zahvaljujući ICCAT-ovim naporima zadnjih godina situacija se drastično promijenila nabolje.

Mriješćenje u kavezu
PROJEKT S INSTITUTOM
Mriješćenje u kavezu

"Sardina" s Intitutom za oceanografiju radi na projektu kojim želi dokazati da se riba u kavezu, kad postane spolno zrela, mrijesti. Love se jajašca od tuna većih od 25 kilograma, tretiraju, uspoređuju... Tuna inače može narasti do pet metara i dosegnuti težinu do 700 kilograma. Živi do 30 godina starosti. Zbog stalnog kretanja troši goleme količine kisika i stoga živi u ekološki čistim morima. Spada među najbrže ribe i može postići brzinu veću od 80 km/h. Mrijesti se u dubljim područjima Sredozemnog mora i Atlantika. U Jadranskom moru mriještenje tuna dosad nije zabilježeno.


Naslovnica Vijesti