More Vijesti

Stoljeće postojanja

Kako doživjeti stotu, uspjeti i ostati na škoju? Ova je obitelj zbog svoje dugovječnosti zavrijedila visoko priznanje

Stoljeće postojanja

Kada jedan obiteljski obrt doživi stoljeće postojanja, i to na našim škojima, onda je ta obljetnica zasigurno značajnija od uobičajene novinarske priče.

Dok su se mnogi rađali i gasili na tržištu, Bodlovići iz Bola na Braču, obiteljskog nadimka Kovoč, uspjeli su ostati i opstati. U tom dugom povijesnom hodu trebalo je izdržati mnoge poslovne fortunale i vremena nesklona obrtništvu. Za opstati je trebalo puno znanja, a još više truda i rada.

Kroz njega se ogleda i život u Bolu, jer su Kovoči bili čvrsto usidreni u svakodnevnicu svojeg mjesta, dijeleći sudbinu susjeda i prijatelja. Zbog svega toga, zavrijedili su visoko priznanje - Grb općine Bol.

Današnji vlasnik obrta je Nikica Bodlović koji je naslijedio obiteljsku tradiciju od svog djeda Nikole i oca Mate. Štoriju o stoljetnom radu ispričala nam je Marija Bodlović, supruga pokojnog Mate i Nikičina majka koja u svojoj memoriji čuva sve važne događaje i datume.

Ona je, premda je u životnom kalendaru nanizala okruglih 80 ljeta, prava enciklopedija i vremeplov znanja na kojoj joj mogu pozavidjeti i najsuvremenija računala.

- Sve je počelo prije stotinu godina kada se Nikola Bodlović vratio iz Zadra sa završenim zanatom. Međutim, osim velike volje i znanja nije imao ništa drugo. Ipak, sreća mu se nasmiješila jer mu je jedan imućni Boljanin, vidjevši njegovo znanje, ponudio kredit za nabavku kovačkog alata, a on je njemu za uzvrat trebao održavati kotlove i obavljati druge zanatske poslove.

U svojoj radionici moj svekar je izrađivao motike, sjekire, maškline, kosore i mašure, uglavnom sve što je tada trebalo težacima. Kako je život išao dalje i potrebe bolskih težaka i ribara bila su veće. Tako je obavljao popravke na pumpama za polijevanje vinove loze dok je ribarima popravljao ferale za noćni ribolov. S obzirom da se od tih radova jedva moglo živjeti počeo je izrađivati sviće na ulje i pamuk koje su se zvale "ćorice". Pod tim svijećama su djevojke za udaju spremale svoju dotu. Šile su, plele, vezle i rikamavale te izrađivale rublje, pidžame, spavačice i čarape - svjedoči teta Marija.

Malo po malo, agilni Kovoč je uštedio nešto novca, kupio materijal i svojim rukama izradio kotao za pečenje rakije. To je bio dobar posao, jer su primjerice tijekom Drugog svjetskog rata svi kupovali rakiju, i partizani i Talijani i Nijemci, kažu barba Nikolini potomci. Zadnji kotlovi za rakiju izišli su iz njihove radionice 1987. godine.

Po završetku rata Kovoči su u svojoj radionici počeli izrađivati kuhinjske "špahere" na drva, i to od ostataka vojnih mesinganih čahura i topovskih granata koje su skupljali uokolo Bola. Isto tako, izrađivali su svjetiljke na garbit, poznate cintalene. Kada je na Brač stigla struja, od 1956. godine pravili su razne nosače, vrata za trafostanicu i ostalu bravariju.

Mate Bodlović je od svoga oca Nikole preuzeo radionicu prije točno 50 godina i nastavio obiteljski bravarsko-limarski-vodoinstalaterski obrt. Uz proširenje djelatnosti otvorio je i novu radionicu. U radionicama Nikole i Mate Bodlovića zanat je završilo tridesetak naučnika i većina od njih postali su odlični meštri svoga posla.

Pod Matinim vodstvom obrt se još više razvio, a posebno je bio poznat po izradi ograda i vrata od kovanog željeza, a za potrebe crkve izrađivali su lustere i stepenice. Radili su po cijelom Braču, a narudžbe su stizale i sa Hvara. Nikica Bodlović preuzeo je radionicu i obrt prije 27 godina kada je njegov otac otišao u mirovinu.

- Sjećam se kao dijete, čim bi napisao domaći rad, odmah sam bježao u radionicu kod svoga oca. Od malih nogu bio sam zaljubio u taj posao - kazao je Nikica Boldović koji sada drži radionicu sa svojim sinom Matom.
Njihov obrt sada se uglavnom bavi suvremenim tržišnim zadacima - vodoinstalacijama, centralnim grijanjem i montažom solarnih panela za pripremu tople vode u manjim objektima.

- Hvala mojoj majci koja je oprala tko zna koliko trliša meni i mome ocu te odrađivala puno drugih poslova da bi mi mogli baviti obrtničkim poslom. I, molim vas, nemojte ovo zaboraviti napisat - zamolio nas je Nikica. Evo, nismo zaboravili...

Nikica ima 61 godinu i ne misli još dugo biti u radionici.

- Spreman sam nastaviti voditi obiteljski obrt i zadržati tradiciju. Puno sam toga naučio od svoga oca i uz njegovu pomoć mogu samostalno nastaviti voditi radionicu - prisnažio je 31-godišnji Mate Bodlović, četvrta generacija u obrtu "Kovoč".

- Optimist sam i vjerujem da će naš obrt doživjeti svoj dvjestoti rođendan - zaključio je Nikica Bodlović Kovoč.

Naslovnica Vijesti