More Vijesti

moguće je širenje bolesti

Alarm s juga Dalmacije: perisku napao opasni parazit!; Zaljubljenik u podmorje pojašnjava koje su vrste školjkaša najugroženije; Znate li koliko košta porcija prstaca?

moguće je širenje bolesti
Nedavno uginula jedinka, neprirodno jako otvorena, ali ukopana
Nedavno uginula jedinka, neprirodno jako otvorena, ali ukopana
Karta najugroženijih mjesta - destinacija s periskama

Proteklih godina mogli smo pročitati dobre vijesti kako se periska, strogo zaštićena vrsta školjke, oporavila nakon masovnog uništenja i izlova, te su se njezini primjerci počeli pojavljivati u mnogim našim uvalama, među ostalim, i u Kaštelanskom zaljevu, i okolici Splita, što je ujedno i znak čistoće mora.

I taman kada je postalo općepoznato i domaćima i turistima da se ta neobična školjka, koja može narasti i do metar visine, ne smije vaditi iz pijeska kao trofej ili pak uspomena, pojavila se nova opasnost. I to ona iz mora.

Društvo istraživača mora "20.000 milja", udruga iz Zadra, tijekom svibnja je provelo istraživanje na Elafitima, na jugu Hrvatske, i zabilježilo prvi masovni pomor zaštićene plemenite periske u Jadranu!

U uvali Donje Čelo na otoku Koločepu, uvali Suđurađ i uvali Luka na otoku Šipanu zabilježena je visoka stopa mortaliteta, a od 650 jedinki u tim uvalama čak njih oko 450 bilo je uginulih.

"Prvi masovni pomor periski zabilježen je 2016. godine u Mediteranu, na istočnoj obali Španjolske. U ožujku ove godine pomori su potvrđeni i u Francuskoj, Italiji, Turskoj, Grčkoj i Albaniji. Kombinacija stresnih uvjeta uzrokovana klimatskim promjenama naglašava se kao potencijalno glavni uzrok ovako katastrofalnom učinku", izvještavaju istraživači iz društva "20.000 milja", pozivajući na razvoj hitnih mjera kojima će se pokušati ograničiti opseg ovog ugibanja.

– Uzročnik uginuća prvi put je detektiran u hrvatskom Jadranu. Najnovija istraživanja su pokazala da je uzrok visokih mortaliteta infekcija parazitom Haplosporidium pinnae, a nekim slučajevima bakterijom iz roda Mycobacterium, kao i miješanim infekcijama obaju uzročnika. Najnovije informacije s terena govore kako je u okolici Dubrovnika zadnjih dana došlo do ugibanja periski, te da je na nekim lokacijama mortalitet praktički dosegnuo stopu od sto posto – objašnjava nam doc. dr. sc. Ivan Župan s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, koji već godinama prati situaciju sa zdravstvenim stanjem periski u našem dijelu Jadranskog mora, zajedno s ekipom znanstvenika iz Zadra, Hrvatskim veterinarskim institutom i splitskim Institutom za oceanografiju i ribarstvo.

Laboratorij za patologiju riba pri Veterinarskom institutu potvrdio je prisutnost parazita Haplosporidium pinnae u dva uzorka uzeta kod Mljeta, dok je nalaz negativan u dva uzorka uzeta u ožujku s južne strane Pašmana i Zadarskog kanala. Promjene kod periski nisu uočene ni pokraj Ugljana, no znanstvenici upozoravaju kako se može očekivati širenje bolesti, pa je laboratorij spreman prihvatiti nove uzorke na dijagnostičke pretrage.

Plemenita periska je endemski i najveći školjkaš Mediterana, te može narasti do 120 centimetara u visinu. Rasprostranjena je u čitavom Jadranu, na sedimentnom dnu plitkih priobalnih područja, a mnogi od nas poznaju je pod različitim imenima: lostura, loščura, palastura.

Njezina uloga je što filtrira i zadržava velike količine organske tvari i pridonosi prozirnosti morske vode. Uz to, pruža brojnim algama, spužvama, mnogočetinašima, mahovnjacima i ostalim beskralježnjacima tvrdu podlogu za kolonizaciju u područjima mekog morskog dna. Ona je dom i malim račićima koji s njom žive u simbiozi. Osjetljiva je na zagađenje i onečišćenje mora, mnoge jedinke stradaju od sidrenja, a još uvijek je mnogi vade kao ukras ili za jelo.

– Populacija periske je rasla iz godine u godinu i sada je došla do razine kad ih ima možda i najviše u novijoj povijesti. To je rezultat zaštite i edukacije, a mislim da je igralo ulogu to što su bile prorijeđene, pa ih nitko nije imao interesa vaditi. Isto tako, gastronomski nisu zanimljive. Slabo se jedu jer nisu baš najukusnije. Ljudi ih uglavnom vade kao ukras, radi ukrašavanja konoba, kao suvenir, a neki u njoj traže bisere (!?). Kod nas su najveći neprijatelji periskama bile mreže potegače, ali one su ograničene na uske zone, zatim sidra i uništavanje livada morske cvjetnice, a rijetko mreže stajaćice. Ostala područja, poput Kaštelanskog i Malostonskog zaljeva, imaju vrlo gustu populaciju koja bi mogla nestati samo radi parazita – upozorava Pero Ugarković, urednik portala Podvodni.hr.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike kažu kako je ulazak parazita Haplosporidium pinnae relativno nov za znanost, pa ne postoji dovoljno podataka o njegovu širenju na druge školjkaše i druge morske organizme. Ni druge mediteranske zemlje do sada nisu pronašle neku učinkovitu metodu kojom bi se spriječio pomor periski i širenje parazita.

– Dosadašnja iskustva sa širenjem bolesti u populacijama periski te slična iskustva s kamenicama ukazuju na nemogućnost iskorjenjivanja bolesti ili liječenja bolesnih jedinki u otvorenom moru. Stoga se mogu primijeniti samo preventivne mjere: treba spriječiti premještanja primjeraka vrste između zona te minimalizirati rizike od širenja bolesti transportiranjem infektivnih stadija parazita (plovila, opreme...), uz monitoring stanja populacije koja nije oboljela. Također treba istražiti mogućnost postojanja otpornih jedinki koje mogu biti presudne za razvoj programa obnavljanja populacije rezistentnim sojevima dobivenim selektivnim uzgojem. Od velike je važnosti i istražiti potencijalno preživjele juvenilne jedinke na zahvaćenom području – kazuje prof. Župan.

Pred njim i njegovim kolegama znanstvenicima je težak posao razumijevanja nove vrste koja je, po svemu sudeći, još jedna negativna posljedica klimatskih promjena.

– Školjkaši općenito imaju važnu ulogu u ekosustavu s obzirom da se hrane filtracijom morske vode. Dobra razvijene populacije školjkaša važne su i s aspekta produkcije drugih vrsta organizama čije ličinke se hrane ličinkama školjkaša. Klimatske promjene štetno djeluju na populacije školjkaša, ipak najveće negativno djelovanje imaju različiti antropogeni utjecaji. Moramo ukazati na plan praćenja kakvoće mora. U slučaju bilo kakvog zagađenja mora, zabranjuje se stavljanje školjkaša na tržište. Prema ovogodišnjim zabranama, možemo reći da ovaj preventivni plan funkcionira, odnosno školjkaši koji se plasiraju na tržište legalnim putem sigurni su za konzumaciju – zaključuje prof. Župan.

Prstac najugroženiji

Zbog slabe regulacije izlova i plasmana na crnom tržištu, školjkaši su danas ugroženi, posebice komercijalne vrste školjkaša, poput vrste poput prnjavice, kunjke, Jakobove kapice i, naravno, najtraženijih i zabranjenih prstaca.

– Kod nas se školjke puno konzumiraju, po restoranima najviše ove iz uzgoja, dagnje i kamenice. Osim njih, u ponudi su brbavice i Jakobove kapice, dok se kućice i kunjke nude vrlo rijetko. Ostale vrste slabo prolaze i rijetko se vade čak i za osobnu upotrebu – kazuje Pero Ugarković.

U opasnosti od pretjeranog izlova su brbavice zbog načina na koji se vade – dolazi do uništavanja ekološkog sustava pjeskovitog ili šljunkovitog dna, kopa se i time uništi ekološka zajednica koja tu živi. To se ne odnosi na legalno vađenje koje prakticiraju oni koji imaju obrt jer koriste uglavnom ekološki prihvatljivu tehniku "bockanja".

– Jakobova kapica najcjenjenija je školjka iz Jadrana. Brzo se prorijedi na području na kojem se redovito uzima, ali zbog veće dubine i zbog toga što su pokretne, teško da može doći do ozbiljnijeg ugrožavanja njezine populacije.
Kod kunjki je svojedobno zabilježen prirodni pomor iz još neutvrđenih razloga, ali on je lokalan. Među prorijeđenim vrstama školjaka su i kućice. Danas i ne možete naći kakav veći primjerak. Konačno, najugroženiji je prstac koji se još uvijek često konzumira i vadi, što potvrđuju tragovi razbijenih stijena na koje nailazimo dok ronimo uz obale. Nažalost, tu se ništa više ne može popraviti jer je uništen čitav jedan mali svijet. Razbijanjem kamena uništeno je stanište biljaka i životinja koje žive u stijenama, onih koji se tu hrane, skrivaju i ovise o organizmima sa stijena, poput algi, račića, mikroorganizma, moruzgvi i vlasulja, a time i mnogih vrsta riba koje vole plitka mora – upozorava Ugarković.

Kazna do 30.000 kuna

Prema Zakonu o zaštiti prirode, za izlov periske, za fizičku osobu, predviđena je kazna u visini od 7000 do 30.000 kuna. Za njezino uništavanje, Pravilnikom o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama, određena je odšteta u visini od 500 kuna.

Smrtnost 99 posto

Društvo "20.000 milja" bavi se kartiranjem periski od 2012. godine, i to uglavnom na području Parka prirode Telašćica. Nešto slično počeli su i s Javnom ustanovom Nacionalni park Mljet.

Periski u Jadranu, prema njihovim dojavama, ima dosta, no spomenuti parazit uzrokuje smrtnost veću od 99 posto, ali je na određenim lokacijama u Španjolskoj smrtnost bila takva da je na oko 100.000 jedinki jedna preživjela!

Do otkrića parazita na jugu Jadrana, smatralo se da je Jadran jedina enklava Mediterana koju je parazit uspio zaobići.

"Zaštita periski u Hrvatskoj je na dobroj razini, sve manje se školjkaša vadi iz mora, a sve više domaćih ljudi prijavljuje da se to događa. Životni ciklus periske, kao i većine organizama iz mora, još uvijek nije dovoljno dobro poznat, istraživanje je teško, pa se ne zna hoće li ovaj masovan pomor na razini Mediterana uzrokovati izumiranje ove vrste ili će se ona ponovno vratiti, kao što je to napravila prije desetak godina. Masovni pomori određenih vrsta nisu neobična pojava, samo je pitanje je li vrsta kao vrsta dovoljno genetski snažna da preživi ovaj pomor.
Hvala svima koji su dosad dojavili pojave gušćih populacija periski duž cijelog Jadrana te molimo i druge da nam jave ako uoče povećani broj neprirodno otvorenih, ali ukopanih jedinki, odnosno jedinki koje ne reagiraju na podražaj.

Dojave mogu napraviti na našoj Facebook stranici ili na mail: info@drustvo20000milja.hr", poručuje Hrvoje Čizmek iz Društva "20.000 milja".

Samo za 'odabrane'

Javna je tajna da, unatoč zabranama, neki restorani ipak poslužuju prstace. Ne direktno, ali ako ste gost od povjerenja, kušat ćete to "zabranjeno voće". Ugostitelji po švercu nabavljaju prstace između 200 i 350 kuna po kilogramu, najčešće preko BiH, gdje nema zabrane za trgovinu prstacima. Porcije od 30 dekagrama u restoranima koštaju oko 300 kuna, na crno, naravno. Što veći prstaci, to skuplji. Inače, potrebno je četrdesetak godina da prstac naraste do pet centimetara.

 

Naslovnica Vijesti