Mozaik Gastro

Žiri 'Slobodne' izabrao

U Splitu se može pojesti stvarno dobra pizza i to po pristojnoj cijeni: u uži izbor za najbolju ušlo je 5 poznatih gradskih pizzerija, a tajna najbolje krije se u tijestu

Žiri 'Slobodne' izabrao

 

- Daj, molim te, preporuči neku dobru pizzeriju u gradu. Došli su mi neki "finćukasti" gosti, i to Talijani koji očito ne mogu bez pizze, pa ih ne bi baš posla' bilo di - pita me prije neki dan prijatelj, jedan od onih turističkih iznajmljivača koji je stalno na usluzi svojim gostima.

U poplavi ugostiteljskih objekata po Splitu, morali smo izabrati mjesto u kojemu je moguće pojesti "pristojnu" pizzu.

Ovo je najbolji burger u Splitu! Teškom mukom odabrali smo šest finalista, među njima jedan je totalni spektakl, imamo i videodokaz

Gastronomska scena u gradu posljednjih je godina sve jača, pomno se prate kulinarski trendovi, sve je "fancy schmancy", a je li tako i s pizzerijama naša je novinarska ekipa odlučila provjeriti na terenu, zajedno s dvojcem iz "Only Food and Horsesa", snimateljem Jerom Gruićem i kuharom Goranom Mušurom. Pridružio nam se još i Marin Vanjak, ekspert za pizze čija je margarita prije nekoliko godina proglašena jednom od 10 najboljih u svijetu, te nutricionistkinja Dragana Olujić koja, između ostalog, kreira i prehranu Hajdukovih igrača.

Pohod po pizzerijama mogao je započeti, no prethodno je valjalo suziti izbor na pet najboljih u gradu. Tu smo odluku prepustili ekipi iz "Only Food and Horsesa" koja je za degustiranje odabrala pet top pizzerija - "Skipper" (poznatiju kao "Adriatic Grašo"), "Bastu", "Bokamorru", "Galiju" i "Bakru". Zadatak je bio provjeriti tko od njih radi najbolju margaritu (koju neznalice smatraju pizzom "vulgaris", a oni drugi "kraljicom") i definitivno nam nije teško pao.

Prvi na redu bio je "Skipper" iliti ex "Grašo" u ACI-ja. Konobar donosi margaritu, stavlja ispred nas četiri tanjura s priborom i testiranje može početi. Gore potpisana, kao jedini laik u žiriju, nakon nekoliko zalogaja, pred stručnjacima koji pomno i ozbiljno žvakaju, usuđuje se protisnuti:

- Meni je u redu, nije slana, nije previše masna, tijesto je pristojno...

Marin Vanjak me na to prijekorno pogleda, upre prstom u sam rub pizze i kaže:

- Ako je tijesto dobro, ono će se, nakon što ga jako pritisnemo prstom, brzo vratiti natrag. To s ovom pizzom i nije baš slučaj. Pelat je u redu, ne osjećam dodani šećer što je dobro. Bosiljak je stavljen na samom kraju, a bilo bi bolje da je barem malo ranije.

- Nema sumnje da je u nadjevu mozzarella, premda je malo razdrobljena i nije se "sjedinila" s pelatom - pojašnjava pak Goran, kuhar po struci.

Nije, naime, rijetkost da splitski ugostitelji goste varaju tako što u nadjev margarite umjesto mozzarelle stavljaju jeftiniju gaudu, a to je, kažu naši eksperti iz degustacijskog tima, nedopustivo. Cijena margarite u "Skippera" je, inače, 58 kuna, dakle, pristojna kad se u obzir uzme i lokacija, tako da je, kako se ono kaže, "value for money" ovdje u prilično skladnom omjeru. To Splićani dobro znaju, pa je u "Skippera" nemoguća misija pronaći slobodan stol.

Mada je ura od ručka, ne smijemo u startu počistiti pjate, treba ostavit mjesta i za sljedeće degustacijske zalogaje. Iduća je na redu "Basta" na Zapadnoj obali. Interijer savršen, pogled na more i velebne jahte, ali isplati li se tu lokalcima pojesti margaritu, pogotovo kad se uzme u obzir da košta čak 72 kune? Već nakon nekoliko zalogaja naš je žiri imao odgovor:

 

- Savršena, taman kakva treba biti... Pogledajte ovo tijesto kojom se brzinom spušta, zato je toliko lagana - znalački će Marin.

- I pelat je dobar, ni pregorak ni presladak - dodaje Goran.

- Iskreno, očekivala sam malo više od sira, može to i bolje. To je, međutim, jedina zamjerka ovoj pizzi - napominje Dragana.

Na samo nekoliko koraka od "Baste" naše je sljedeće odredište, popularna "Bokamorra". Na jelovniku pizze živopisnih imena i nadjeva, među njima i one slatke, ali naša je misija pronaći najbolju margaritu u gradu, pa nju i naručujemo. Picajoli ovdje otvoreno komuniciraju s gostima, od kojih ih dijeli tek nisko staklo.

- Dakle, kad sam doša ovde radit, rečeno mi je da onaj koji predloži jeftinije sastojke za pizzu, dobiva otkaz. Imamo pravu talijansku mozzarellu, onu bivolju, a šunku plaćamo i do 300 kuna po kilogramu. Ne štedimo, a očito smo pogodili i "špondu" ljudima kad je u pitanju okus pizze jer nam se stalno vraćaju - govori nam simpatični picajolo Ratko Tomić.

Ajde da vidimo je li stvarno tako dobra. Dok žvačemo "Bokamorrinu" margaritu, istovremeno s iščekivanjem gledamo najvećeg znalca u našem žiriju.

- Sir je stvarno odličan, i pelat je kakav treba biti, ali na tijestu se mora malo poraditi. Teže je nego što bi trebalo biti. U svakom slučaju, vrlo dobra pizza - objašnjava Vanjak dok ga picajolo pozorno sluša.

- Nema ljutnje, potpuno sam otvoren za sugestije, pogotovo od ljudi koji znaju posao - kaže Ratko.

Kad se uzme u obzir da margarita ovdje košta 58,5 kuna, ovo je sasvim sigurno "best buy" našeg pohoda.

Iz "Bokamorre" odlazimo u "Galiju" ili, popularnije, u "Jerkova", mjesta na kojem se jede standardno dobra pizza. Pojedini članovi žirija, među njima i gorepotpisana, malčice su, priznaju, subjektivni jer su još od malih nogu naviknuti na mirise i okuse pizze iz "Galijine" krušne peći. Stručna strana žirija, međutim, nema milosti. Tradiciju, kažu, uvijek treba respektirati, no uz to se, ipak, truditi poboljšati proizvod, da tijesto bude prozračno i mekano, da pelat bude svježe pasiran, te da se sir kremasto otapa na pizzi, umjesto da bude gumen i u grumenima.

I, na koncu, "Bakra" koja je od jedne tradicijske pizzerije posljednjih godina postala "it" mjesto. Zanimljivost je da ima i ženskog picajola, mladu Josipu Knežević.

- Uz ovu pravu vatru i krušnu peć, svakodnevno imam besplatnu saunu, haha... To je jedan od benefita ovog posla. Moj recept za dobru pizzu je puno ljubavi i dobrih sastojaka - govori Josipa pripremajući za naš četverac "Bakrinu" margaritu koja je u pizzerijama odabranima za ovaj pohod uvjerljivo najjeftinija i košta 46 kuna.

Da je cijena veća možda bi bili i rigorozniji, no ovako smo konstatirali da im je margarita mogla biti malo manje masna, a sir kompaktniji s ostatkom nadjeva.

Uz napomenu da smo, dakle, degustirali pizze u trenutačno najboljih pet splitskih pizzerija, jednoj smo, ipak, morali dodijeliti "zlato".

Najbolje ocjene, a samim time i Grand Prix zaslužila je margarita u "Baste", u kategoriji "best buy" pobjedu je odnijela ona iz "Bokamorre", a tamošnji je i picajolo, Ratko Tomić, izabran kao najbolji među svojim kolegama.

I za kraj, u Splitu se može pojesti stvarno dobra pizza i, što je gotovo jednako važno, po izrazito povoljnoj cijeni, unatoč činjenici da nam jelovnike posljednjih ljeta "kreira" turistički desant.

Za zdravlje je tijesto najvažnije

- Nisam protiv pizze, to uvijek naglašavam, iako ona zadire u neko područje junk fooda. Stoga je i preporučujem nogometašima, ali tek nakon odigrane utakmice, budući da oni nemaju nikakvog oduška kad je u pitanju takva vrsta hrane.

Pizza kao obrok može biti i dobar i loš izbor, ovisno o namirnicama od kojih je napravljena. Najvažnije je, naravno, tijesto koje mora biti, što se kaže, "jedan kroz jedan", da se iznimna pažnja posveti odabiru brašna koje u sebi neće imati dodatke ni pojačivače...

Ako se s nečim ide "bucat" pri izradi pizze, bolje da se "buca" s bilo čim drugim, samo ne s tijestom. U svakom slučaju, najbolja organoleptička svojstva je, po mom sudu, imala pizza u "Baste", jedino što mi je u "Bokamorri" bila bolja mozzarella - kaže Dragana Olujić iz "Nutricionista".

Cijene pizze Margarita:

46 kn - Bakra

55 kn - Galija

58 kn - Skipper (ex. Grašo)

58,5 kn - Bokamorra

72 kn - Basta

Konačan poredak

Grand Prix - 'Basta'

Best Buy - 'Bokamorra'

Najbolji picajolo - Ratko Tomić ('Bokamorra')

Prosječne ocjene

Skipper - 5,1

Basta - 8,6

Bokamorra - 8,4

Galija - 4,8

Bakra - 6,1

 

Naslovnica Gastro