Mozaik Showbizz

VELIKE, SJAJNE GODINE

Tereza danas slavi rođendan, nitko joj ih ne bi dao! Otkrila je nad kojim se svojim hitom zgrozila kad joj ga je ponudio bivši muž!; Runjić je bio student kad je pokorila Prokurative s ovom pjesmom

VELIKE, SJAJNE GODINE

Slažem tako ovih dana dokumentarac o Zdenku Runjiću i shvatim da je pjesmu s kojom je, još kao student, pobijedio na Splitskom festivalu 1962., pjevala Tereza Kesovija. Bila je to pjesma "Ćakule o siromajima".


A onda shvatim da Tereza upravo trećeg dana listopada slavi rođendan, nećemo reći koji. Budući da sam ju u zadnjih par mjeseci nekoliko puta snimao, mogu samo reći da joj nitko nikada ne bi dao te godine. Po izgledu, energiji kojom zrači, vedrom duhu i karakteru koji iz nje pršti.

Nema baš previše smisla prepričavati u kratkom tekstu cijelu njezinu karijeru, pa sam odlučio, nadam se da ćete se složiti, izdvojiti neke epizode o kojima sam s njom imao čast razgovarati. Dakle, pričala mi je jedanput dugo o maestru Đeli Jusiću i njihovu zajedničkom odrastanju u Dubrovniku.

“Đelu pamtim otkad i sebe. Mi smo djeca istog grada, istim smo ulicama prolazili, u istu muzičku školu išli. Po Stradunu se mularija zafrkavala na naš račun kad smo nosili kutije s instrumentima. Ja sam još i reagirala i znala se naljutit, pa i potrčat za nekima od njih, ali Đelo nikad, išao je po Stradunu uzdignute glave.

U to je vrijeme najpopularniji restoran s glazbom bio 'Jadran', blizu vrata od Pila. Svirao je tamo neki bend, a nas dvoje smo često ondje stajali i gledali te plesnjake. Jednu je večer netko rekao kako bismo nas dvoje mladih mogli nešto otpjevati u duetu.

Trema nas je paralizirala

Nije nam padalo na pamet biti tako hrabri, a nismo znali ni što izvesti. Ipak, Đelo je bio hrabriji i sjetio se pjesme 'Vrati se ljubavi moja'. Bili smo kao goluždravi pilići pred tom publikom, trema nas je paralizirala, ali smo otpjevali i dobili veliki pljesak”, prisjetila se Tereza svog prvog ozbiljnijeg javnog nastupa.

Sve nakon srednje glazbene škole u Dubrovniku i završetka studija flaute u Zagrebu poznato je kao velika i ozbiljna karijera.

Kako je u to vrijeme, točnije sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, iznimno popularan bio kvartet 4M, Tereza uspijeva nekoliko puta nastupiti s njima. Zaljubljuje se u Mira Ungara i odlazi s njim u Pariz.

Mnogi su je zbog toga optuživali da je razorila 4M, ali članovi zagrebačkog kvarteta brzo su našli novog pjevača, pa je sve nekako dobro prošlo. Ako možda niste znali, njihov sin Alan danas je gospodin srednjih godina.

No, treba se prisjetiti nastanka jednog od njezinih najvećih hitova. Naime, suprug Miro nazvao ju je i rekao da ima dobru pjesmu za nju.

Nikad je neću pjevati!

“Pitala sam ga kakva je to pjesma i kad mi je bez riječi na brzinu otpjevao na telefon, rekla sam mu kao iz topa da mi se uopće ne sviđa i da je nikada neću pjevati. Bio je uporan i objasnio mi da je napisao Nikica Kalogjera, ali mi se nije sviđalo da se jedna te ista fraza toliko puta ponavlja.

Ali, kad sam dobila tekst, nisam više bila tako tvrdoglava, jer je ta jednostavna melodija tekstom itekako dobila smisao. Miro nije odustajao, jednostavno je tvrdio da ću je pjevati i danas mi je drago i njemu mogu zahvaliti što nije odustao. Naime, bila je to pjesma “Nono, dobri moj nono” - priznaje Tereza.


Teško je još i danas gledati snimku na kojoj Tereza usred, bombama oštećenog Dubrovnika, pjeva neku vrstu rezervne himne toga grada, “Kad zazvone dubrovačka zvona”.

“Ovi agresori gore sa Žarkovice su nas vidjeli kao na dlanu, mogli su vidjeti boju vaših cipela, mogao vas je ubiti snajperist u svakom trenutku. Sjećam se kako mi je Đelo u Samostanu Male braće odsvirao prve taktove te fantastične pjesme i znala sam da će biti moja”, kaže Tereza.

Olympia 1988. godine

Osim spomenutog maestra Kalogjere i Đele, hitove su joj u pet desetljeća karijere pisali još Arsen Dedić, Zdenko Runjić, Kemal Monteno i mnogi drugi. Osvajala je mnoge festivale, a svima koji nisu čuli ili su zaboravili treba reći da je 1972. predstavljala bivšu državu na Pjesmi Eurovizije s hitom "Muzika i ti“.

Završila je na devetome mjestu, ali je pjesma zaživjela do danas. Manje se u javnosti govorilo o njezinu uspjehu u Francuskoj, no treba reći da je Oliver Dragojević, prije koncerta u pariškoj Olympiji 2006., u jednom razgovoru koji sam ovih dana preslušao, upozorio da je Tereza u istoj svjetski poznatoj dvorani održala samostalni koncert još 1988. godine.

Osim toga, dobila je i visoko odličje francuskog predsjednika, pa i Porin za životno djelo prije 11 godina. Ako joj ne možete osobno čestitati rođendan, najbolje bi bilo da si pustite neku od pjesama koje je izvodila...

Naslovnica Showbizz