Vridilo je. Sutra će navečer Spaladium arena bit puna do čepa, nema ko nije poželio u živo svjedočiti i uživati u glazbenom spektaklu u čast Olivera Dragojevića, još jednom se prisjetiti legendarnog pjevača, baš na njegov rođendan.
Doduše, nismo ga mi ni zaboravili, niti ćemo ikada. Pivaju Grašo, Đibo, Tedi i još masu njih, pivaju Oliveru, za Olivera, za nas, za gušt samo takav. Šaka suza, vrića smija, pun naramak emocija i dobre pisme.
Ulaznica nema. Razgrabljene odavno. Planule ka da su mukte bile. Nema pa nema. Sjetili smo se davno zaboravljenih prijatelja (“jesi li se oženija? šta, imaš već troje dice!? nego, imaš li i koju kartu za Olivera?”), iz rukava izvukli najdalju rodbinu, pozivali se na ko zna koga sve samo da bi užicali, nabavili, kupili taj pozlaćeni kom...