Mozaik Život

Sve za 'vatrene'

Ovaj vlasnik pekare u Kaštelima veliki je obožavatelj Splita, Olivera i reprezentacije: 'Ja sam Francuz, ali evo zašto navijam za Hrvatsku!'

Sve za 'vatrene'

Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska!!! "Vatreni" su svjetski prvaci – kao iz topa nam na naš upit za koga će navijati u nedjeljnom finalu odgovara Francuz Bruno Alloro, koji je odnedavno svoju ljubav s Vanjom Bezjak prenio i na posao.

Strastveni obožavatelj Splita i njegove okolice, i veliki fan Olivera Dragojevića, kaže nam kako nema dileme.

– Hrvatska pobjeđuje Francusku, a ja ću, naravno, navijati za svoju Hrvatsku. Ja volim Hrvatsku i svoju ženu Vanju. Hrvatska igra najbolje na prvenstvu i postat će prvak. Pogledaj koji sam kruh napravio, naziv mu je "Idemo vatreni", a na njemu je hrvatski grb, a koji bi drugi bio – kroz smijeh nam malo na hrvatskom, a malo na engleskom govori Bruno koji je prije desetak dana u Kaštel Gomilici sa suprugom Vanjom savio svoje ljubavno, ali i poslovno gnijezdo.

U svega nekoliko dana ovaj bračni par u Kaštelima je postao pravi hit. Ljudi su doslovno poludjeli za njihovim domaćim pekarskim proizvodima po staroj francuskoj recepturi, od raženog i pšeničnog brašna iz mlina, a osim brašna koriste i cjelovita zrna.

Njihovi su proizvodi bez konzervansa i umjetnih boja, a u njih dodaju i specijalne dodatke. Pa tako u njihovoj pekari "Zrno ljubavi" možete birati između kruha s orasima, lješnjacima, bademima, gorgonzolom, pa do onoga s vinom, pršutom, sirom, maslinama, rajčicama i slično. Uz devet vrsta kruha i bagete, Bruno i Vanja peku mufine, brioše i tartove punjene čokoladom i raznim voćem.

U pekari su sada zaposlena dva djelatnika, a to su upravo vlasnici pekare, Vanja i Bruno.

– Sve svoje vrijeme provodimo u pekari, radeći dvokratno, radnim danima od 8 do 12 te od 14.30 do 17 sati, a subotom od 8 do 13 sati. Ja sam zadužena za prodaju i marketing, a Bruno priprema kruh i peciva. Taj zanat naučio je od djeda i bake, a on je, vjerovali ili ne, četvrta generacija u obitelji koja se donedavno bavila pekarskim poslom u Francuskoj, a sad je svoj posao prebacio u Kaštela.

Radimo po staroj metodi i francuskoj recepturi. Koristimo brašno iz mlina u Žrnovnici bez ikakvih aditiva i umjetnih bojila. Taj kruh može stajati četiri do pet dana ako se dobro zamota u pamučnu krpu i spremi u vrećicu – kaže nam Vanja, napominjući kako u poslu idu na zdravu "priču".

Zadovoljan svojim pekarskim proizvodima, u razgovor se na engleskom jeziku, uz pokoju hrvatsku riječ, uključio i Bruno, napominjući kako jako voli ovaj kraj.

Svoj zanat ispekao je u Francuskoj, radeći u pekari deset godina. Neko je vrijeme radio i živio u Kanadi, potom ga je život odveo u Split, gdje je radio u tvornici "Bobis". Odlazeći poslom u Zagreb, upoznao je svoju Vanju i već tada je znao da želi ostatak života provesti s njom.

– Na prvom dejtu mi je kazao: "Ja tebe volim i s tobom ću se oženiti." Kroz glavu mi je prošla misao je li ovaj čovjek normalan, kako me može zavoliti, a vidio me je jedanput. Ali očito nije bio lud, evo nas, godinu dana nakon fatalnog susreta, zajedno i u ljubavi i u poslu – s osmijehom nam govori Vanja.

Svoju ljubav prema pekarstvu prenio je i na nju te su poželjeli imati svoju pekaru. Odlučili su doći u Kaštela jer je Split, koji jako voli, kako je kazao Bruno, veliki grad s puno ljudi, a oni su željeli mirno mjesto gdje će pokrenuti svoj privatni posao. Za kraj Bruno nije zaboravio poručiti: Neka pati koga smeta – Hrvatska je prvak svijeta!!!

Naslovnica Život