Mozaik Život

manović ispuno obećanje

Svi žele pomoći legendi Jugoplastike, a ona na kraju časti svoje beskućnike iz MoST-a; Tešku životnu priču prenose i srpski mediji

manović ispuno obećanje
Slijeva nadesno: Ante Barun, voditelj poludnevnog boravka prenoćišta za beskućnike pri udruzi MoSt, korisnik prenoćišta Mile Marjanović, Nives Ćapeta, Mihajlo Manović, Petra Franić, socijalna radnica, i Ante Jurišić, domar

Legendarni košarkaš iz zlatnog doba KK "Jugoplastika", Mihajlo Manović Cvrca (70), koji se spletom nesretnih životnih okolnosti u svojim zrelim godinama našao na samom socijalnom dnu života te je prisiljen kao beskućnik preživljavati skupljajući boce, ispunio je obećanje dano uoči Valentinova.

'Neka odabere koju god poželi': priča o tužnoj sudbini legende Jugoplastike dirnula mnoge, a ponuda za teretanu stigla je čak iz - Dubaija

Legenda Jugoplastike preživjela je smrt sina, karcinom i sepsu, zvali su ga i četnikom i ustašom, a danas bez krova nad glavom skuplja boce da bi se prehranio

Od svojeg je "honorara", od prikupljenih boca, naime, izdvojio dovoljno novca za kupovinu repromaterijala za ukusnu tortu koju je odlučio za blagdan zaljubljenih darovati svojoj novoj familiji: splitskim beskućnicima.

Tako se iza ručka, taman na vrijeme za desert, Manović s tortom i njezinom umjetničkom autoricom, u ovom slučaju slastičarkom Nives Ćapeta, obreo u prenoćištu za beskućnike udruge MoST, u Gundulićevoj ulici u Splitu, te počastio ekipu kao pravi frajer i gospodin.

Među prvima ga je došao pozdraviti i slasticu degustirati njegov generacijski frend, šjor Ante Jurišić, domar prihvatilišta. Priključila se još nekolicina korisnika, a onima koji se nisu pristali fotografirati to nismo zamjerili; ipak je pomalo "crnjak" priznati urbi et urbi da je život tako posložio karte da se nema svoga doma ni ognjišta...

Torta je, treba li reći, izazvala pravu senzaciju; Ćapeta je inače poznata splitska dobrotvorka i često "pro bono" kuha i sprema slastice za one kojima treba ručak ili malo slatkoga za zaokružiti kakvu fešticu, a k tomu je i Manovićeva dobra prijateljica već četiri desetljeća.

– Ovdje vam je baza maskarpone i egzotično voće; vidite, ima ananasa, ali ima i afričke šljive – vragolasto je napomenula šarmantna Nives na oduševljenje korisnika, kojima u općem životnom čemeru malo šale dođe kao melem na ranu. Dakako, ni feta torte nije na odmet...

Inače, nakon životne Manovićeve (Cvrcine) priče objavljene u "Slobodnoj", javilo se "more" ljudi. Lavina dobrote zatekla je i njega samog, još se čovjek snalazi...

– Mnogi Splićani nisu imali pojma da uopće živim u njihovom (a i mom!) gradu već tri godine, pa sad s njima pijem kave, obnavljamo uspomene, ćakulamo i družimo se. Sretan sam kao nikad – prostodušno će Cvrca, koji od života ne traži puno nakon svih kalvarija koje su ga snašle tijekom proteklih desetljeća: od gubitka stana u Splitu do jedinca sina u Beogradu...

U našu redakciju također se javilo puno potencijalnih pomagatelja, premda Cvrca ne želi uzeti novac ni od koga.

Kolege s Radio-televizije Republike Srpske najavile su reportažu o beogradskom Splićaninu, ljudi su se javili iz svih krajeva svijeta, u Sinju su najavili humanitarnu utakmicu za Cvrcu, a u Beogradu je osnovana grupa s ciljem da se Cvrci također "da ruke" u nastavku života.

Predugo bi bilo nabrajati pojedinačno sve koji su se javili i iz duše, štono bi se reklo, ponudili koliko mogu... Manović je svima beskrajno zahvalan, no i dalje sniva najveći san: da mu gradski oci kao zaslužnom sportašu omoguće koji kvadrat, svoj barem sasvim malen krov nad glavom da pristojno provede stare dane...

Naslovnica Život