Mozaik Život

Između čipa i trzalice

'Kruh zarađujem preko kanti za smeće, a ovo mi je za dušu': trogirska glazbenica na dnevnoj bazi spaja nespojivo i u tome uživa

Između čipa i trzalice

Moj život između čipa i trzalice; tako bi otprilike mogao glasiti radni rezime priče o trogirskoj mandolinistici Mariji Šantić Miše, zaposlenoj u lokalnom komunalnom poduzeću, gdje joj je u opisu posla i, među ostalim, čipirati kante za smeće.

Šantić Miše je, na znanje, umjetnica dušom i tijelom; dušom, jer sve oko nje je muzika, čak joj je i suprug vrstan glazbenik (više u nastavku), dok onim vidljivim dijelom podsjeća na neku glazbenicu sa slika renesansnih majstora, uprizorenje kakve zanesene djevojke s lutnjom (ili varijacija na tu temu).

Stoga iznenađuje da se formalno obrazovala u sasvim drugom smjeru; nakon srednje turističke, završila je višu ekonomsku. No, note su je stalno okruživale, a klica te ljubavi zametnula se kad je mandolinistica Mare imala samo tri godinice...

– Moj djed po majci, Otokar Kohout – inače Čeh – bio je direktor jednog velikog poduzeća, ali je uz taj stresan i nimalo umjetnički posao svirao i violinu u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu.

On mi je kao malom djetetu puštao klasičnu glazbu. U pelenskoj fazi, kaže obiteljska predaja, najviše mi se sviđalo muziciranje simfonijskog orkestra – veli danas 38-godišnja Marija, čija je majka također svirala klavir i gitaru.

Tako je jednog dana i sama otkrila majčin instrument sa žicama, počela po njima prebirati iz igre i – naučila svirati. U osmom se, pak, razredu upisala u trogirsko Kulturno-umjetničko društvo "Kvadrilja", i tamo prvi put susrela svoju "najveću malenu ljubav" – mandolinu.

– Kad sam je uzela u ruke, osjećala sam se kao da njima držim svoje prvo čedo, genetski produžetak, vlastiti izdanak – plastična je naša sugovornica, koja je potom zaboravila sve druge instrumente s kojima je ranije ljubovala; o tom pogođenom zanosu svjedoče milozvuci koje možete čuti iz njezine mandolinice ako vam se posreći...

– Još potkraj osnovne škole davala sam repeticije iz gitare da bih skupila novac za – mandolinu. Kupila sam je, pak, za oko tisuću eura, skupa s kuferom, kod najpoznatijeg graditelja mandolina u Dalmaciji, "dalmatinskog Stradivarija" majstora Mate Papka. Već deset godina se ona i ja volimo, i prije nego što sam dobila vlastitu djecu – veli "dvostruka majka" Marija Šantić Miše, koja, međutim, ipak ne može živjeti samo od muzike.

Kako to često biva u Lijepoj našoj, u kojoj umjetnici teško žive samo od svojeg talenta, tako se, eto, i Marija zaposlila, hm, u struci.

– Radim u Odjelu nadzora i kontrole pri "Trogir holdingu" i da, čipiram i kante za smeće. Mogu mirne duše reći da, dok je glazba moja hrana za dušu, kruh nalazim u kantama za smeće – smije se umjetnica iz Trogira, u životnoj fuziji s ništa manje nadarenim Miroslavom Miše.

On je, pak, član klape "Trogir", glazbeni pedagog pri KUD-u "Filip Dević" u Splitu, član Udruge za očuvanje kulturne baštine "Slatine", voditelj crkvenog zbora u Crkvi uznesenja Blažene Djevice Marije u istome mjestu, dugogodišnji član negdašnje grupe "Tutti frutti", te zajedno s 23 godine mlađom suprugom, rečenom Marijom Šantić Miše, član prateće glazbene skupine poznatog umjetnika Borisa Oštrića "Trogirski ribari".

Oboje su prošli niz lakoglazbenih festivala, ali i ozbiljnih smotri, a o neformalnom akademskom pedigreu Marije Šantić Miše govori i podatak da je sviranje mandoline učila od najboljih: talijanskog profesora s Academije u Milanu Uge Orlandija, te od splitske profesorice Ivane Kenk iz škole "Josip Hatze".

A mi im želimo još puno sretnih glazbenih godina zajedno, svim nedaćama, nerazumijevanju i škovacama usprkos...

Naslovnica Život