Mozaik Život

SVE ZA ŠAKU EURA

Nakon petnaest godina rada, Nenad Šimundić Neno odlučio je staviti ključ u bravu svoga, kultnog splitskog kafića: 'Kantun' odlazi iz grada...

SVE ZA ŠAKU EURA

Pojilo nas je. Pohlepa nas je izila. Pada i zadnji bastion koji je nešto značio domaćem svitu. Prodali smo sve šta valja za šaku eurića – rezignirano, ispod glasa, govori nam Baldo dok ispija prvu kavu na malom štekatu kafića "Na kantunu" u srcu splitskoga Geta, u Dominisovoj ulici.

Stanuje kat poviše i jedan je od posljednjih Mohikanaca, stanovnika centra grada koji su ostali živjeti u Palači unatoč turističkoj okupaciji. Štekat je prilično malen, zguran na ionako maloj uskoj pjaceti, među raznoraznim štekatićima iz susjednih ugostiteljskih objekata, turističkih agencija, galerija, nema čega nema tu.

Nakon 23. rujna, neće ga više biti tu, barem ne Neninog, vlasnika "Kantuna", koji je nakon petnaest godina rada odlučio staviti ključ u bravu, točnije, prodati kafić u čijem prostoru se odgajao, odrastao i prije desetljeće i pol otvorio ugostiteljski obrt od kojeg je živio.

– Ma sigurno će novi vlasnik ovdi isto otvorit kafić, ali odlaskom Nene iz ovog prostora nestaje još jedan komad duše grada – komentira Baldo.

Vlasnik "Kantuna" Nenad Šimundić Neno nije bio baš za priču.

– U k... sam. Pričat ćemo kad sve završi, iza dvadeset trećeg devetog – kaže nam tihim glasom.
Neno je dite Geta, dobričina i ljudina. Na pjaceti u Dominisovoj od rođenja je trčkarao, igrao na balun s drugom dicom, igrao na kukala po starim kamenim kućama, a kasnije otvorio kafić u svom dvoru trudeći se svih ovih godina da bude pošten ugostitelj, unatoč neprestanim negativnim promjenama koje su se uvlačile u život u centru grada.

Priča nam je svima poznata – krenulo je i prije nego što je Split prestao biti tranzitna luka prema drugim odredištima. Kvadrat po kvadrat ugostitelji su osvajali svaki slobodan i neslobodan prostor u gradu, a iz svake buže počeli su izlaziti backpackeri, a kamene ploče zaštićene UNESCO-om počela je hvatati masnoća šporkice odbačenih pizzeta, sladoleda, gumiša, tortilja i koječega. U šumi reklamnih ploča i miomirisa užgalih friteza danas se snalaze samo najiskusniji svjetski putnici navikli na (ne)kulturološke šokove.

U svemu tome, Neno je ostao svoj, posvećen domaćima, svojim prijateljima i ostalim mušterijama koji su sve ove godine s guštom pili kavu na njegovu štekatu, koji je sa svakom novom gradskom vlašću postajao sve manji.

Kada je PDV skočio na 25 posto, Neno nije digao cijenu kave držeći je i dalje po iznimno popularnim cijenama, zbog čega je i tijekom turističke sezone u povijesnoj jezgri slovio kao malena oaza za domaći svit.
Također, jednom davno, kada su svi dizali cijene pića, Neno opet nije slijedio njihov primjer. Obrazloženje mu je bilo da ljudi nemaju novaca. Taman su iza svih bili blagdani.

– Nije vrijeme za dizanje cijena sada nakon blagdana, kad su se ljudi istrošili. Moja klijentela su mladi ljudi, studenti, tako da nisam namjeravao poskupljivati. Ne pada mi na pamet ni izdavati različite račune za domaće i strance. Za to nemam želuca – iskreno je tada rekao Neno, ljudina zbog kojeg ovih dana na štekatu u Dominisovoj vlada gotovo komorna atmosfera.

– Sićan se da su svi digli kavu na sedam kuna, a u Nene je ostala na pet kuna. Došli bi kod njega učit, a on bi nas častija cedevitom. Ma taj čovik je uvik bija legenda. Cilu srednju smo dolazili tamo na piće i uvik je bija pristupačan s cijenama. Nema kod njega preseravanja s koktelićima, slamkama i breezerima... A moga je i on ka i drugi zaglumit velikog gazdu i oderat sve po redu, ali nije – kaže Irena, jedna od vjernih mušterija kafića "Na kantunu".

Iako je uvijek igrao po pravilima, Neno nije mogao pratiti nova pravila koja su se nametala. Otvaranjem novih ugostiteljskih objekata smanjivala se kvadratura njegova štekata, a u prošlom mandatu gradske uprave, kada su se uvela nova pravila o višegodišnjem ugovoru, Neno je ostao bez pola štekata, i to bez rasprave s komunalcima, koji su sebi uzeli za pravo krojiti sudbine malih ljudi jednim potpisom, bez riječi, komisija i mogućnosti žalbe. Nije bilo izbora, Neno je doslovce bio prisiljen odustati od svega i prodati kafić, a s njim i dio sebe i svoje obitelji.

– On vam je pravi ugostitelj starog kova iako je još mlad. Nije on za turiste, ne podilazi turističkom bumu, ka ni Kirigin. Ovo ti je zadnji domaći kafić u centru grada, uz Želu. Ovdi si uvik ima mir, ugodnu ćakulu, dobru kavu, normalne cijene, a Neno, ko pravi profesionalac, uvik je ima sitnog za vratit – kazuje nam kolega Boško Vestić, jedan od stalnih mušterija.

I njega hvata tuga, ne zbog toga što će nakon 23. rujna morati naći novi štekat za svoju dozu kofeina, nego zbog činjenice da se gasi još jedan simbol grada, što jedan čovjek poput Nene Šimundića ne može više opstati u sveopćem kaosu koji su nam donijeli turizam i pohlepa.

– Odlazi grad iz grada. Ko se nije orijentirao na sve oblike zarade, nema šta tražit u centru grada, ne može opstat uopće. Grad nam umire, ostavljamo ga u rukama novčanika, a mi ćemo svoje živote nastaviti po periferijama – sjetno je komentirala Ivana Lujić, jedna od Neninih prijateljica i sama stanovnica Palače.

– U srcu Palače još uvik stoji malen i unikatan kafić, jedini koji nisu stranci osvojili, di ćeš uvik naletit na domaću atmosferu, zajebanciju, storije o 'ajduku i inim sportovima, di te Didun uvati pilat čiji si i kako je bilo u njegovo vrime... A sve to uz vrhunsku uslugu vlasnika koji te nikad neće za..ebat – jedan je od osvrta na Facebook stranici "Kantuna", kafića na čijim zidovima su nacrtana tri simbola: Hajdukov grb, sveti Duje i stihovi "Ako san Getanin i ja san dite".

Vijest o zatvaranju ovoga kafića dobrano je odjeknula među stanovnicima Splita.

"Ukraden je još jedan dio splitske duše. Sramite se! Get bez Kantuna, stvarno nezamislivo... Splite grade, srami se. Otimaju Marjan, otimaju srce Dalmacije. Grad više nije prepoznatljiv. Koja ironija: turisti traže autentičnost, a na kraju amerikanizacija uništava dušu grada. Vjerojatno će tu doć neki 'Authentic Heritage Diocletian Luxury GOT Liquor Modern Wine Lounge Deluxe Bar' sa minimum četiri bankomata..." – samo su neki od stotina i stotina komentara po društvenim mrežama koje smo uspjeli pročitati.

"Di nestaje život?" – jedan je od njih.

 

Get bez 'Kantuna', stvarno nezamislivo...

 

'Splite grade, srami se. Otimaju Marjan, otimaju srce Dalmacije. Grad više nije prepoznatljiv'

 

Vjerojatno će tu doć neki 'Authentic Heritage Diocletian Luxury GOT Liquor Modern Wine Lounge Deluxe Bar' s minimum četiri bankomata...

 

Naslovnica Život