Mozaik Život

SVE SE DOGAĐALO TAMO

'Gibo je bio čupavac, hajdukovci su imali više slave nego para, Splićani su gledali Ljilju i Doris, a on je bio zaslužan za urnebes!': Radman o neobuzdanim danima u kultnoj splitskoj kavani

SVE SE DOGAĐALO TAMO

Nije postojala zvijezda u Dalmaciji koja tijekom ‘70-ih i ‘80-ih godina nije prošla kroz danas već kultnu kavanu Semafor u središtu Splita.

Tu su se okupljali pjevači, glazbenici i glumci, Hajdukovci, a svih tih ludih i uzbudljivih godina, kao i danas, u ulozi domaćina bio je Željan Radman, pišu 24sata.

- Prvo je bio klub, kao mali disko, ali kako je bilo malo prostora, vani smo napravili terasu, da bismo na kraju potpuno odustali od diska, jer je bilo nespojivo s kavanom.

Baš ta "bašta" je na kraju dobila status kultne, jer tu su se okupljali svi članovi Magazina, Ljiljana Nikolovska, Damir Mihanović Ćubi, Doris Dragović, Bajaga, Vlado Kalember... Mnogo gostiju tu je dolazilo baš zbog njih, da ih malo vide, priča Željan.

"Česti gosti bili su nam i nogometaši Hajduka, košarkaši... To je bilo mjesto u kojem je u svako doba dana bilo puno poznatih osoba i tako je to izgledalo sigurno do početka ‘90-ih.

Tijekom ‘70-ih i ‘80-ih ulicom se nije moglo proći od ljudi, bili su to i samo "gledači" i naši "konzumenti", ali danas više nemate kafić ni kavanu ni mjesto ispred kojega se, na ulici, okupi 1000 ljudi, rezimira jedan od najuspješnijih ugostitelja u povijesti Splita.

Sjeća se mladog Gibonnija, tada znanog kao Džibo iz "Osmog putnika", koji je u "Semafor", kako kaže, "dolazio kao čupavac, teški roker".

Tih neponovljivih 15-ak godina, kad su se u Splitu mnogi susreti dogavarali "ispred Seme" ili "u Semi", kako su Splićani s ljubavlju tepali svom omiljenom kafiću, najveći zabavljač po Radmanovom sjećanju bio je Damir Mihanović Ćubi.

"Zahvaljujući njemu, koji je gotovo bio inventar kavane, društvo se okupljalo i zabavljalo. On je uvijek imao te neke svoje priče kojima je održavao sjajnu atmosferu.

To su bile priče zbog kojih je Semafor ponekad izgledao poput improviziranog kazališta. Ja sam do 1976. godine svirao u Mladim batalima, sadašnjem Magazinu. Zato sam u Semaforu znao zapjevati za svoju dušu, a uvijek bi mi se pridružili i drugi kolege glazbenici, moji prijatelji.

Stol broj jedan pretvarao se u pozornicu u kojem nitko od pjevača ni glazbenika nije bio plaćen. Ibrica Jusić i Tedi Spalato sami su tražili da preuzmu gitaru i zasviraju. To je bilo veliko veselje - prisjetio se Radman u razgovoru za 24sata.

"Nogometaši Hajduka tad su bili obožavane ličnosti, imali su više slave nego para, a ni oni koji su igrali kasnije vani nisu zarađivali neki veliki novac kao što je to danas" - priča Radman, čije su drage gošće bile i balerine iz obližnjeg HNK.

"Balerine su kod nas imale 50 posto popusta na piće i naravno da ih je to privuklo. Ali baza je u tome da one nikad nisu plaćale jer bi se oko tih lijepih djevojaka uvijek skupilo jato muškaraca koji su plaćali. A oni nisu imali popust. Tako je to bio popust bez popusta" - prisjeća se Radman odličnog marketinškog trika

"Za razliku od Olivera, Nene Belana, Ibrice ili Tedija, Mišo nikad nije zapjevao s nama za stolom. Mišo je tad već bio čak i preslavan, njegova publika je nadišla ove prostore, on je tad uživao golemi uspjeh. Bio je opušten, ali vjerojatno više nije mogao biti tako spontan poput Nene Belana i drugih mladih pjevača kojima je ta kavanska atmosfera bila privlačna i u kojoj su spontano znali i pjevati i svirati.

Oliver isto nije dolazio često, on je također već tad puno putovao, ali uvijek kad bi došao, sjedio bi s nama. On je bio poput familije, neka posebna bliskost je to" - ispričao je Radman, prisjećajući se i košarkaša poput Željka Jerkova, Predraga Kruščića, Bože Maljkovića, Mirka Grgina, ali i glumaca iz splitskog teatra, Ksenije Prohaske, Borisa Dvornika, Josipa Gende...

Svi oni su bili sasvim obični ljudi i teško da ih je netko doživljavao zvijezdama" - zaključio je Željan Radman.

 

Naslovnica Život