Stari grad još vrije, isto mravinjak!
Na toploj mostarskoj kaldrmi noge izvrće sav turistički svijet – ima jezika ko u Babilonu – i teško je strancu održavat ravnotežu gazeći uglačane oblutke na tlu.
Na Starom mostu svi uperili mobitele u Miru Kazazića, a on šeta s vanjske strane ograde i pruža raji kapu da ubace štogod, ta nisu skokovi džaba...
Dotle mi u kuli Halebiji, ona na istočnoj strani Neretve je Tara, divanimo s Erminom Sarićem, Germa ga zovu.
– Ja sam, bola, dijete rata, a otkad je država stala na noge, vazda se glasa za HDZ il SDA. U mene je žena Hrvatica, pokojna majka isto. Eno mi tetka Samira udana za Rvata, troje djece s njim ima...
– Hajde, Ermine, nama su sad pare prioritet, bola, a ne intervju! Treba skakat! – uletio je s vrata Miro, po Germu...
– Neka, bola...