Novosti Biznis

premium dalmacija 2017.

Frano Barbir: Automobili s našim gorivim člancima na vodikov pogon već su u prodaji

premium dalmacija 2017.

Kada pričamo o obnovljivim izvorima energije pomislimo na vjetar, sunce, vodu, dok će tek onima upućenijima na pamet pasti i vodik kao gorivo budućnosti. No da vodikova energija nije kakva znanstveno-fantastična ideja već aktualna sadašnjost uvjerio nas je prof. dr. Frano Barbir, voditelj katedre za termodinamiku i termotehniku na splitskom FESB-u, koji sa svojom ekipom mladih stručnjaka vodi Laboratorij za nove termo-energetske tehnologije u kojem razvija rješenja za rad uređaja koje pokreće vodik, u prvom redu vozila, a potom i sustava za skladištenje energije.
- Mi se ovdje bavimo vodikom i vodikovim člancima - dočekuje nas profesor u laboratoriju u kojem je 2009. godine napravljen četverokotač na pogon gorivnim člancima, koji koriste vodik kao gorivo. Bilo je to prvo takvo vozilo u Hrvatskoj. To vozilo pokreće se električnim motorom koji se, kako objašnjava dr. Barbir, napaja strujom iz baterija (akumulatora) i strujom proizvedenom iz gorivnih članaka koji ujedno pune i baterije. A gorivni članci kao gorivo koriste vodik i pri tome stvaraju samo vodu, zapravo vodenu paru kao jedini nusproizvod. Na isti princip još prije su napravili i demonstrirali kaić. Od tada do danas, ekipa iz laboratorija otišla je znatno naprijed. Trenutno rade na četiri važna projekta koja se bave energijom vodika, a između ostalog rade i na usavršavanju autobusa na vodikov pogon. Da objasnimo, riječ je o tehnologiji u kojoj proizvođači automobila vide budućnost koja će zamijeniti, odnosno ukloniti štetne emisije, a uz ekološku komponentu i smanjiti troškove proizvodnje te produljiti "radno vrijeme" autobusa i drugih vozila. Automobili s gorivnim člancima na vodikov pogon već su u komercijalnoj prodaji (npr. toyota mirai – mirai na japanskom znači budućnost, op.a.).
- Svijet je već započeo tranziciju ka obnovljivim izvorima energije, konačno uvažavajući činjenicu da su fosilna goriva štetna za atmosferu, a time i krivac globalnom zagrijavanju. Vodik, pak, je potpuno čist. Njegova proizvodnja iz obnovljivih izvora energije i njegovo korištenje ne stvaraju nikakva zagađenja za okoliš, a produkt je samo vodena para.
Jedan od projekata na kojem radimo je Giantleap (veliki skok) iz programa Horizon 2020 Europske komisije, koji vodi norveški institut SINTEF. FESB je jedan od pet partnera koji čine konzorcij, a cilj projekta je produžiti trajnost motora na vodik koji bi se trebali ugrađivati u autobuse s vodikovim gorivnim člancima. Da objasnim: autobusi s baterijama ne bi mogli voziti čitav dan, već tek nekoliko sati, nakon kojih bi trebali na punjenje. Mi radimo na povećanju dosega, da im se doda modul sa člancima i spremnicima vodika kako bi autobus mogao voziti i do primjerice 600 kilometara - objašnjava naš sugovornik, koji je zahvaljujući ovom ali i drugim projektima uspio zaposliti desetak mladih stručnjaka koji bi vjerojatno u drugoj situaciji potražili sreću negdje vani. U projekte razvoja i primjene vodikovih tehnologija Europska komisija kroz program Horizon 2020 ulaže 1,3 milijarde eura, i to kroz javno-privatno partnerstvo s industrijom i istraživačkom zajednicom. Giantleap je jedan od tih projekata financiranih na taj način. Profesor je jako sretan zbog ovog projekta jer je njime uspio zadržati mlade ljude, a i sam je godinama boravio u SAD-u, odakle se na poticaj naše znanstvene zajednice vratio kako bi svoja znanja i iskustva prenosio dalje mladim generacijama.
- Projekt se odvija sjajno, negdje smo na pola puta. U svibnju ćemo imati radni sastanak svih sudionika projekta, i to u Splitu, pa bismo to iskoristili za upoznavanje šire javnosti s ovim novim tehnologijama. Autobusi na vodikov pogon se već koriste vani, primjerice u Aberdeenu, gdje vozi 10 takvih autobusa. Trebam spomenuti da su se Grad Split i Županija splitsko-dalmatinska već priključili studiji EU, koja želi ispitati tržište za autobuse i druga vozila na vodikove tehnologije. Ako se pokaže da to tržište traži, moglo bi se ići na veću proizvodnju tih vozila. U Europi ih se do sada nije proizvelo više od 300, dok sam načuo da Kina radi tvornicu koja bi proizvodila do 5000 autobusa na vodik godišnje!
S druge strane, čitam da Grad Split ima namjeru kupiti 45 polovnih diesel autobusa i da računa na novac iz Europe - kaže prof. Barbir, napomenuvši da će spomenuta studija na koncu uključivati i popis svih izvora financiranja koja nude novac za pogon na vodik, pa će tu biti prilike za sve one koji se žele okrenuti novim energijama.
- Ti autobusi ne zagađuju okoliš. Vani se vodi računa o emisijama stakleničkih plinova, pa je već nekoliko zemalja (primjerice Njemačka, Nizozemska i Norveška) najavilo zabranu prodaje diesel auta već od 2025. godine. Znači, tranzicija je već počela. Alstom je u Njemačkoj uspješno demonstrirao vlak na vodikov pogon i sada već imaju 40-ak narudžbi, pa zašto i mi ne bismo razmišljali o jednom takvom vlaku budućnosti koji bi povezivao aerodrom i grad? Moglo bi biti isplativije nego elektrificirati prugu - razmišlja naglas ovaj stručnjak, vjerujući studijama. Jedna studija koju je napravio Fraunhofer Institut za sunčevu energiju je pokazala da je moguće napraviti energetski sustav za čitavu Njemačku 100 posto baziran na obnovljivim izvorima energije, i takav sustav ne bi bio ništa skuplji od današnjeg.
- Teoretski je to moguće. U praksi, sunce ne sja 24 sata, vjetar ne puše stalno, pa je za ta razdoblja prethodno potrebno pohraniti energiju. Vodikova uloga u sustavu budućnosti bila bi mogućnost pohrane energije koja se može potom koristiti za automobile ili za ponovnu pretvorbu u električnu energiju. Mogućnosti su velike, a njih upravo i istražujemo i u našem laboratoriju - kaže profesor.
Uz Giantleap, na FESB-u sudjeluju i u drugim važnim projektima. Jedan je i projekt Autore, koji vodi General Electrics, koji radi na pretvorbi motora na gorivne članke iz mercedesovog automobila u postrojenje za kogeneraciju struje i topline istovremeno, a kao gorivo bi se koristio prirodni plin.
- Treći projekt je sa Hrvatskom zakladom za znanost, gdje se bavimo proučavanjem gorivnih članaka sa znanstvene strane, njihovim radnim performansama, trajnošću i inovativnim dizajnom. U Europi je teže dobiti novac za istraživanja nego za razvojne projekte, pa smo sretni što su nas naši podržali. Oni su me podržali i kada sam se vratio iz Amerike i dali novac za pokrenemo Laboratorij. Moram spomenuti i projekt sa Centrom izvrsnosti, koji upravo kreće na Splitskom sveučilištu, a koji se financira iz strukturnih fondova, u kojem ćemo razvijati neke nove dizajne vezane uz gorivne članke i proizvodnju vodika, i to preko nanotehnologija.
Prednost ovakvih projekata je zapošljavanje ljudi i rad s vrhunskim firmama, sveučilištima, institutima i njihovim stručnjacima, ta mobilnost koja omogućava mladima da vide svijet i da ga dovedu ovdje, da podijele iskustva i znanja. Kažu da nam mladi odlaze. Nisam protiv toga, ali trebamo raditi na tome da se vrate. I sam sam radio 18 godina u Americi i jedan od mojih ciljeva bio je staviti Hrvatsku na mapu ovog područja znanosti, te mislim da sam uspio. Često me pitaju zašto sam se vratio. Tamo je bolje, a ovdje je ljepše. Ovdje mi je u početku smetalo što se sve sporo odvija, što se dobre ideje teško realiziraju. Prije 10 godina smo predložili pokretanje studija za obnovljive izvore energije u Splitu. Još ga nemamo, a u međuvremenu se jedan takav otvorio u Šibeniku. No guramo dalje.
Hrvatska može biti konkurentna i u ovim novim tehnologijama. Primjerice, za razvoj novih materijala, katalizatora i membrana za gorivne članke smo vjerojatno već zakasnili, ali ako među prvima počnemo s primjenom vodikovih tehnologija i njihovom integracijom s obnovljivim izvorima energije, možemo raditi na izradi algoritama za upravljanje takvim sustavima, a za to nam ne trebaju velika ulaganja, samo domaća pamet, naši informatičari i inženjeri koji su vrsni stručnjaci - zaključuje prof. Barbir. - Mi smo tek na početku energetske revolucije i u njoj će biti itekako puno posla za mlade stručnjake - uvjeren je.

Naslovnica Biznis