Novosti Biznis

rog za svijeću

Dalmatinski poduzetnik otkriva kako se borio s Konzumom: Umjesto novca dobivali smo željezo. Sve je bilo u redu, a onda se dogodila čudna situacija. Spasio sam se otvaranjem fast fooda

rog za svijeću
Renato Eljuga

Obiteljska tvrtka Eljuga iz Makarske nastala je na tradiciji proizvodnje svijeća koju je ova obitelj iz hercegovačkog sela Drinovci razvijala kroz dvije generacije. Renato Eljuga, vlasnik tvrtke, nastavio je posao koji je davno utemeljio njegov otac Mihovil. Do osamdesetih godina to je bila kućna radinost, potom obrt, a početkom devedesetih osnovana je tvrtka “Eljuga”.

- Sve je bilo odlično, rasli smo sve do trenutka kada su tvrtke iz unutrašnjosti počele kupovati male i srednje dalmatinske trgovačke kuće. Danas za bilo koji komercijalni ugovor, osim s Tommyjem i Studencem, morate u Zagreb, a konkurencija je tu golema - objašnjava Eljuga.

Agrokor im je jedno vrijeme bio partner i razlog je, otkriva Renato, njegovih problema.

- Konzum je preuzeo sinjski Simag, tvrtku s kojom smo odlično surađivali. Mi smo, ustvari, surađivali s tvrtkom Konkurent iz Sinja koja je bila Simagova akvizicija. Simag je, dakle, kupio Konkurenta. Tako smo i mi postali Konzumov dobavljač za regiju jug. Imali smo suradnju tako da smo svoje proizvode kompenzirali za parafin koji se proizvodio u Rijeci. Konzum ga je mogao nabavljati preko Ine.

- Prvih pet-šest godina to je dobro funkcioniralo. Međutim, kada je MOL zatvorio taj pogon više nije bilo mogućnosti kompenzacije. Konzum je preko drugih artikala pokušao kompenzirati naše proizvode. Sve do unatrag sedam godina to je donekle funkcioniralo, a nakon toga su rokovi plaćanja bili preko 300 dana - kaže Renato Eljuga.

Nakon toga Eljuga je pokušao doći do svojih potraživanja.

- U slučaju kada bismo dobili željezo, onda bismo ga nekako uspjeli prodati jer je graditeljstvo bilo u zamahu. Međutim, kad bismo ga prodali, nismo mogli opet dobiti željezo, nego bi nam iz Konzuma nudili druge artikle. Mijenjanje artikala koje su nudili za kompenzaciju očito je u to vrijeme bila politika Konzumova menadžmenta. Tako su kupovali vrijeme. Naše potraživanje bilo je naraslo na milijun i pol kuna, a u zlatno doba naš je godišnji promet iznosio oko četiri i pol milijuna kuna. To je bio ozbiljan udar na naše poslovanje.

- Zato sam otvorio maloprodajni objekt ispod autobusnog kolodvora u Makarskoj. Uspjeli smo unajmiti prostor i radili smo kao mala trgovina do dva sata iza ponoći. Morali smo uložiti svu ušteđevinu i zadužiti se. Na taj način sam potraživanje prema Konzumu skoro bio doveo na nulu, jer sam od njih povukao niz maloprodajnih artikala. Prvu godinu bilo je sve u redu i uspio sam naplatiti potraživanja. Nakon toga dogodilo se čudna situacija. Prvi Dan mrtvih nakon toga, kada se svijeće najviše prodaju, realizacija s Konzumom pala je dvostruko, da bi već kroz iduću godinu svijeće i artikli iz tvrtke “Eljuga” bili izbačeni s Konzumovih polica - govori Renato Eljuga.

Pokušao je riješiti tu situaciju, ali je tek kasnije, kaže, doznao da je trebao kreditirati Konzum s milijun i pol kuna. Poduzetnik se ne ustručava priznati da je i on donosio pogrešne poslovne odluke:

- U tom trenutku zapošljavali smo 19 radnika koji su morali primiti plaću, i tu sam napravio ključnu pogrešku. Umjesto da otpustim dio radnika, tražio sam rješenja. Umjesto da režem troškove i smanjim kapacitet, nadao sam se da ću naći tržište. Zaposlio sam komercijaliste, ali nije bilo rezultata jer je kriza napunila skladišta trgovina. Ne znam mogu li to pripisati neiskustvu ili neznanju, ali kao menadžer nisam povlačio dobre poteze. Rezultat toga je bio da je nestao obrtni kapital i da su nastali veliki problemi.

- Rješenje sam pokušao naći tako što sam dio objekta iznajmio jednoj autokući, ali to nije bilo dovoljno. Smanjio sam i broj radnika na devet, a spasilo nas je to što mi je supruga u obiteljskoj kući u Baškoj Vodi otvorila fast food. To nas je na kraju izvuklo i održalo. Vjerovnicima smo vratili dug zahvaljujući fast foodu. Istina, i naši partneri su imali veliko razumijevanje za naše probleme i podrškom su nam olakšali situaciju. Znali su da problem nije nastao zbog naše bahatosti, nemara ili nečeg sličnog - veli Eljuga.

Sada, kaže, pomalo raste i oporavlja se. Oprezan je, a od svjećarstva godišnje uprihodi oko milijun kuna.  “Eljuga” proizvodi više od 100 različitih artikala. Fast food je, međutim, sada najprofitabilniji segment tvrtke koja ukupno radi promet od oko dva milijuna kuna.

Renato kaže da bi s postojećim kapacitetom i radnicima, kada bi našao dodatni prodajni kanal, mogao proizvesti tri-četiri milijuna lampiona.

- Imali smo planove preseliti pogon u Zadvarje, ali smo ih odgodili za bolje dane. Zemljište smo kupili, napravili projekt, dobili dozvole, ali su se okolnosti  promijenile. Problem je što je nabava centralizirana i obavlja se u Zagrebu. Zato bih izdvojio Studenac koji nam je vrlo važan kupac. Nije mi jasno da u trenutku kada neki lanac otvara prodajni centar u Makarskoj ili negdje u blizini nitko od onih koji s njima pregovaraju ne traži veću zastupljenost lokalnih proizvođača. Ako nemate lokalpatriotizam, onda ne možete ni napredovati - kaže Renato Eljuga, dodajući kako se nada da će nova Konzumova Uprava prepoznati važnost lokalnih proizvođača.

Naslovnica Biznis