Novosti Crna kronika

izvukao se

'Uspjeh' našeg pravosuđa: cijelo desetljeće nije bilo dovoljno da počne suđenje talijanskom 'spasitelju' dalmatinske tvornice; Optužen je za kazneno djelo, no slučaj je otišao u zastaru

izvukao se
Braća Giancarlo i Franco Ladini

E da, evo još jednog uspjeha hrvatskog pravosuđa koje puno desetljeće nije uspjelo niti započeti, a kamoli dovesti do bilo kakve presude postupak u kojem se Gianfranca Ladinija, tadašnjeg predsjednika Uprave "Dalmatinke nove" d.d., koja je i sama kao pravna osoba bila drugookrivljenik, teretilo za kazneno djelo neotvaranja stečaja. Slučaj je, naravno, naposljetku otišao u zastaru.

Dakle, 27. travnja 2009. godine Općinsko državno odvjetništvo podnosi protiv Ladinija i tvrtke optužni prijedlog, tereteći "okrivljenog talijanskog državljanina da kao direktor tog društva nije podnio prijedlog za otvaranje stečaja iako je znao da je 29. listopada 2008. godine nastupila trajna nesposobnost za plaćanje tog trgovačkog društva". Premda je po Zakonu o trgovačkim društvima za ovo kazneno djelo predviđena i novčana kazna, ali i kazna zatvora do dvije godine, ODO je tada predložio izricanje novčane kazne kako Ladiniju, tako i "Dalmatinki novoj".

Tog 30. travnja 2009. godine, dakle, pokrenut je postupak, a prema podacima Ministarstva pravosuđa, Željko Gusić, sudac Općinskog suda u Sinju, nekoliko dana poslije, 4. svibnja iste godine, zadužuje predmet. On je vrlo brzo, već sredinom listopada iste godine odredio ročište koje nije održano, a isto se dogodilo i u ožujku 2010. godine. Po podacima Ministarstva, krajem siječnja i početkom srpnja 2011. godine održana su dva ročišta, krajem listopada iste godine jedno je bilo određeno, ali ne i održano te je posljednje ročište pod ravnanjem suca Gusića održano 16. travnja 2012. godine. Slučaj od tada dvije godine miruje sve do 23. travnja 2014. godine kada predmet prelazi u nadležnost Općinskog suda u Splitu. I tamo u ladicama "leži" sve do 1. travnja 2016. godine kada ga u rad dobiva sudac Tomislav Zlodre, koji je pokušao "oživiti" postupak. Tijekom 2017. godine sazvao je tri ročišta, tijekom 2018. godine četiri ročišta i jedno, posljednje, krajem siječnja 2018. godine, kada je utvrdio da je nastupila zastara kaznenog progona.

- U više navrata poslani su pozivi okrivljeniku na adresu u Italiji u Trstu, Strada del Friulli 503/1, ali se on nije odazivao pozivima suda, odnosno nikada nije održana rasprava niti je okrivljenik iznio svoju obranu. Sukladno odredbama KZ-a, za navedena kaznena djela apsolutna zastara kaznenog progona nastupa protekom roka od deset godina, što predstavlja smetnju za nastavak postupka jer je zastara kaznenog progona nastupila u konkretnom slučaju 19. studenoga 2018. godine. Slijedom navedenog valjalo je prema imenovanim okrivljenicima obustaviti kazneni postupak - napisao je sudac Zlodre u obrazloženju svoje odluke o obustavi kaznenog progona.

Nekad i sad

O slučaju nekadašnjeg sinjskog diva, predionice i tvornice konca "Dalmatinka", osnovanog 6. srpnja 1951. godine, puno se pisalo u medijima. Prema publikaciji, "Katalog Tvornica i predionica konca, Dalmatinka Sinj", u izdanju Kulturno-umjetničko središta Sinj, "Dalmatinka" je bila jedno od najuspješnijih poduzeća bivše države.

- Strojevi za pogone uglavnom su dovezeni iz Engleske, iz tada vodećih tvrtki za proizvodnju strojeva za tekstilnu industriju. Kasnije, nakon nadogradnje uvezeni su novi strojevi sa suvremenijom tehnologijom iz Zapadne Njemačke, Švicarske, Italije i Švedske... Osnovna djelatnost bila je: proizvodnja prediva i konca, odnosno proizvodnja pamučnoga češljanog prediva, vigonj prediva, svih vrsta prediva u mješavinama pamuka s umjetnim i sintetičkim vlaknima i sintetičkog prediva te proizvodnja konca iz pamučnog češljanog prediva, svih vrsta konca u mješavinama s umjetnim i sintetičkim vlaknima i sintetičkog konca.

Dalmatinka” je ujedno bila prva tvornica u Jugoslaviji koja je proizvodila sintetički konac. Najviše se izvozilo u Sovjetski Savez, Iran, Burmu, SR Njemačku, Siriju, Jordan, Alžir, Belgiju, Italiju i Dansku - opisuje se, među ostalim, u publikaciji. Govori se i o uvjetima koje su tadašnje radnice Cetinske krajine imale, primjerice, sufinanciran topli obrok i prijevoz do radnog mjesta.

- Možemo reći kako su poboljšavanje uvjeta rada, stanovanja te socijalna i zdravstvena sigurnost radnika u cjelini dugo vremena bili dio politike radnog kolektiva “Dalmatinka”. Stambeni problemi radnika rješavaju se dodjelom stanova i dugoročnih stambenih kredita. Već 1955. godine “Dalmatinka” je počela izgrađivati stanove i do 1981. godine izgrađena su 224 stana i 18 samačkih soba. Od 1963. godine “Dalmatinka” dodjeljuje kredite za individualnu izgradnju i to u suradnji s Općinskim stambenim fondom. Od 1966. krediti se dodjeljuju samostalno i do 1981. godine ukupno je raspodijeljeno 6 milijardi i 290 milijuna dinara, a koristilo ih je 670 radnika.

Prazna obećanja

A onda počinje Domovinski rat, raspada se nekadašnja država i "Dalmatinka" gubi tržište i, umjesto restrukturiranja, upada u već "opjevani" hrvatski model pretvorbe i privatizacije.

- Procijenjena vrijednost tvornice od 62 milijuna njemačkih maraka topila se kao snijeg na suncu, a država je, kupujući socijalni mir, u desetak godina u “Dalmatinku” ulupala gotovo 400 milijuna kuna. Unatoč tomu, nad “Dalmatinkom” je 2001. godine otvoren stečaj, a tadašnjih 860 zaposlenika upućeno je na Zavod za zapošljavanje bez isplaćenih plaća i otpremnina. U ulozi spasitelja sinjske tvornice iskrsnula je tvrtka “La Distributrice” iz Trsta, u vlasništvu braće Ladini, koji su Trgovačkom sudu i stečajnoj upraviteljici Blanki Tuđen Mazuth – kasnije se doznalo, njihovoj staroj dobroj poznanici i partnerici iz drugih stečajeva hrvatskih tvrtki – zajamčili nastavak proizvodnje konca u Sinju uz zapošljavanje 300 radnika i ulaganja u tehnološku obnovu tvornice.

Obećanja talijanskih kupaca, kojima je “Dalmatinka” zapravo isporučena kao na pladnju, ubrzo su se rasprsnula kao mjehur od sapunice. Izostala je obećana tehnološka obnova, a zaposlenici, nezadovoljni neisplatama zarađenih plaća, rad su zamijenili prosvjedima. U takvim je okolnostima tvrtka braće Ladini, nazvana “Dalmatinka nova”, polovinom 2001. godine otišla u stečaj - pisao je u jednom od svojih mnogobrojnih tekstova na ovu temu naš novinar Toni Paštar.

Braća su, zna se, prodala sve što su mogla. Izvukli su novac, "Dalmatinka" je otišla u povijest.

A sad je u povijest otišao i kazneni postupak protiv Ladinija.

Sport, rekreacija i zdravlje

Tvornička uprava inicirala je društveni, sportski i kulturni život radnika. Tako se, primjerice, utemeljuje nogometni klub 'Dalmatinka', kasnije prozvan 'Tekstilac' te košarkaški i kuglački klub.

Unutar 'Dalmatinke' osniva se odbor za rekreaciju koji je poticao mali nogomet, ženski rukomet, šah, ribičke aktivnosti, lovačku sekciju, a organizirao je i izlete. Slobodno vrijeme bilo je također osmišljeno jer je tvornica bila vlasnik odmarališta u Strožancu i kuće za odmor u blizini jezera Peruća.

Godine 1983. osniva se Aktiv za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju u kojem su djelovale sekcije za zabavnu i narodnu muziku, folklorna, dramska i tamburaška sekcija. U 'Dalmatinki' je 1981. godine bilo zaposleno 1811 žena - navodi se u 'Katalogu' i pojašnjava da je od 1965. godine 'Dalmatinka' imala i samostalnu zdravstvenu stanicu u kojoj su radili liječnik, stomatolog, medicinska sestra, četiri bolničara, dva administratora i jedna čistačica, a tijekom godina imali su i specijalističke službe u kojima su radili ginekolog, internist, ortoped, neuropsihijatar, otorinolaringolog i dermatolog.

 

Naslovnica Crna kronika