Staro dramaturško pravilo kaže: “Ako puška visi na zidu u prvome činu, do trećega mora opaliti.” Prije dvije godine Vojko Obersnel visio je na užetu s vrha zgrade gradske uprave i bio sam uvjeren da će u dogledno vrijeme ispaliti nešto sasvim nedostojno čovjeka njegove reputacije.
Podsjećam, u rujnu 2010. riječki je gradonačelnik osobno otvorio stanoviti “adventure festival”. Gdje bi se neki njegov kolega s više osjećaja za mjeru opredijelio za dosadno rezanje vrpce ili još zamorniji pozdravni govor, Obersnel je izabrao – kacigu, remenje i konopac.
Premda u ozbiljnoj dobi i još ozbiljnijega volumena, uživio se u ulogu karijernoga pustolova a la Bear Grylls, pa pristao klatariti se s krova iznad oduševljenog mnoštva svojih sugrađana i gostiju koji su mu ozareno kl...
Podsjećam, u rujnu 2010. riječki je gradonačelnik osobno otvorio stanoviti “adventure festival”. Gdje bi se neki njegov kolega s više osjećaja za mjeru opredijelio za dosadno rezanje vrpce ili još zamorniji pozdravni govor, Obersnel je izabrao – kacigu, remenje i konopac.
Premda u ozbiljnoj dobi i još ozbiljnijega volumena, uživio se u ulogu karijernoga pustolova a la Bear Grylls, pa pristao klatariti se s krova iznad oduševljenog mnoštva svojih sugrađana i gostiju koji su mu ozareno kl...