Odrastao sam u iznošenoj odjeći starijih bratića, a ako je za domaći bio sastavak iz hrvatskog, prvo bih ga ušporko napisao na izravnatom škartocu iz dućana.
Zadnja novogodišnja sarma u našoj kući obično bi se pojela tek koncem siječnja, a obroci su se i inače višekratno podgrijavali jer je hranu bio grijeh bacati. Nadalje, ražanj s janjcem na Veliku Gospu vrtio nam je elektromotor starih automobilskih brisača, đirani i asparagusi rasli su u kantama od marmelade i motornog ulja i, uopće, uvijek bi se našao domišljat način da se neka upotrebljena stvar još jednom iskoristi.
Nabrajam vam ovo da biste razumijeli kako sam naučen na skroman, štedljiv i, danas bi se reklo, ekološki savjestan način življenja i, kao takav, s velikim zadovoljstvom i ponosom primio sam vije...
