Konferencija za novinare predsjednika Srbije i Hrvatske izgledala je kao igra gluhih telefona. Dok je Tomislav Nikolić pokisloj hrvatskoj delegaciji strogo vojnički čitao bukvicu, govoreći na starom fonu o srpskoj ugroženosti, o Hrvatskoj koja ne želi povući tužbu za genocid, o navodnoj diskriminaciji srpskog jezika i pisma, kao i Srba u državnim službama, te o sveprisutnoj mržnji prema Srbima i Srbiji, o izbjeglicama iz Hrvatske i njihovu stambenom nezbrinjavanju, ne spominjući, naravno, probleme Hrvata u Srbiji, Ivo Josipović tek je spomenuo tisuću i sedamsto nestalih, uvjeravajući pak svoje domaćine kako Vlada o tužbi još nije rekla zadnju riječ.
Tipična, reklo bi se, slika onoga koji je naučen biti gazda i onoga koji se vječno ispričava i dodvorava. Prije nego š...
