Svjetsko nogometno prvenstvo došlo je do polovice svog tijeka, a za nas je završilo prije nego što smo očekivali i priželjkivali.
Preko njega upoznajemo i zemlju domaćina. Brazil je zemlja silnog porasta BDP-a, ali to za mase radništva i nezaposlenih ne znači puno. Prosvjeduje se izvan stadiona, a stadioni su, bilo tko i bilo gdje da igra, prepuni. I možda bi u ovoj zemlji nogometa trebalo uvijek održavati ovakva natjecanja.Najveći je apsurd ove igre u tome što bogataši trče za loptom, poraze ne doživljavaju kao tragediju, dok istinski pate samo navijači.
Nerijetko su im uspjesi momčadi za koju navijaju jedina životna satisfakcija. Hoće se kazati kako je šport sredstvo zbližavanja, ljubavi i prijateljstva, a zapravo je sve to iznad svega golem biznis, a odmah zatim i sudar...
