In Memoriam: Jadranka Samokovlija Dragičević - veliko srce 'Male Slobodne'

U jednom od rijetkih trenutaka malodušnosti koja joj nikako nije pristajala, Jadranka mi je rekla: "Kad umrem, napiši dva, tri slova. Nemoj duljiti i nemoj, ko boga te molim, šećeriti. Samo dva, tri slova, ne više." Naravno, smijala sam se. Bila je bolesna, godinama, ali Jadranka Samokovlija Dragičević nije izgledala smrtno. Nikada. Rekla je: "Nije ova bolest da se od nje umre, nego da se boluje."

Umrla je u srijedu, 30. studenoga. I ja sad, evo, pišem ta dva, tri slova o ženi koju znam skoro trideset godina i s tugom i osjećajem krivnje zaključujem kako je, u naivnom uvjerenju kako ta kolegica, ta draga prijateljica ne može umrijeti, nikad nisam pitala skoro ništa.

Kao i većina onih s kojima je provela svoj radni vijek u "Slobodnoj Dalmaciji", i ja sam Jadranku podrazumijeva...