Novosti Hrvatska

smirivanje strasti

Umirovljeni hrvatski diplomat i bivši veleposlanik u Vatikanu: Pupovca ne treba osuđivati, on nikada nije bio velikosrbin i pokušao je sve da zaustavi Šešeljeve ideje!

smirivanje strasti

Zbog Vučićeva govora u kojem je hrvatsku politiku prema Srbima u devedesetima usporedio s terorom nacista nad Židovima, čelnik SDSS-a Milorad Pupovac našao se pod baražnom vatrom.

Osuđuju ga jer se nije odmah ogradio od govora predsjednika Srbije na "Danu sećanja" u Bačkoj Palanci, to više jer je njegov SDSS važan kotačić HDZ-ove koalicijske Vlade. Miloradu Pupovcu, koji je u travnju 1991. na sve moguće načine pokušavao nagovoriti zastupnike SDS-a da se vrate u Sabor i uklone balvane s prometnica, pa zbog toga bio žestoko verbalno napadan od šovinista u Kninu, dežurni domoljubi samo što nisu nalijepili etiketu velikosrbina, što on nipošto nije.

U sam osvit rata, zajedno s Nikolom Viskovićem, Zoranom Pusićem, Lazarom Stojanovićem..., pokušao je sve da zaustavi pobunu dijela srpskog naroda i odvajanje od Hrvatske, protivio se onome za što se zalagao Vojislav Šešelj i njegov tadašnji mladi "ađutant" Aleksandar Vučić, da bi danas, silom političkih prilika, kao politički predstavnik Srba u Hrvatskoj s istim Vučićem bio prisiljen politički surađivati.

Tako se pacifist iz devedesetih, koji je dao obola u smirivanju strasti koje su dovele do rata, našao u nezavidnoj – "ni tamo ni 'vamo" političkoj situaciji. Da bi isposlovao što više za srpsku nacionalnu manjinu, njegov SDSS dio je svake hrvatske Vlade, a u Srbiji surađuje s ljudima iz aktualne vlasti s kojima nikada nije dijelio, niti danas dijeli, ista politička stajališta.

Zločin u Glini

– Cjelokupno političko djelovanje Milorada Pupovca pokazuje da nema nikakvog valjanog razloga ni potrebe da se on osobno, nakon baš svake izjave aktualnih srpskih vođa o nekoj temi koja se tiče novije hrvatske povijesti, bilo kome i za bilo što opravdava ili nužno iznosi svoj stav o onome što je rekao netko drugi – kaže iskusni hrvatski diplomat u mirovini Ivica Maštruko i podsjeća da je Pupovac svoje stavove jasno očitovao početkom devedesetih, kada je osuđivao politiku koju je zagovarao Milan Babić, čija je frakcija SDS-a zagovarala nasilno odvajanje teritorija Hrvatske na kojem je srpsko stanovništvo bilo većinsko.
 

 

 


– I zato nema nikakve potrebe da on komentira svaki ekscesni istup, da se opravdava za nešto s čim on osobno apsolutno nema nikakve veze, kad je svima koji su bili svjedoci događanja devedesetih jasno da Milorad Pupovac nije sudjelovao u pobuni na bilo koji način, dapače, da ju je osuđivao i zbog toga kao Srbin trpio napade dijela sunarodnjaka – kaže Maštruko.
Podsjeća da se i s hrvatske strane uoči i u vrijeme proslave akcije "Oluja" daju neprimjerene izjave, kao što je ona ministra branitelja Tome Medveda, koji je pozdravio pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca.

– Isto tako može se od naših političara tražiti komentar događanja na Dan pobjede u Glini, koja je za Srbe mjesto pijeteta prema žrtvama koje su smaknute u glinskoj crkvi za vrijeme NDH. To je vrlo osjetljiva tema koja se ne spominje, koja se preskače – naglašava Maštruko.

Manjinska situacija

– Nisam za to da se u bilo čemu traži ikakav paralelizam, ali nekorektno je stalno zahtijevati od Pupovca da on na pozive novinara komentira bilo kakvu izjavu koju je dao bilo tko iz političkog vodstva Srbije – kaže Maštruko.

U SDSS-u danas ima i političara koji su sudjelovali u pobuni, poput Vojislava Stanimirovića, gradonačelnika okupiranog Vukovara i ministra bez portfelja u Vladi tzv. Republike Srpske krajine, što je posljedica abolicije nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. To, kao i činjenica da je SDSS dio svake hrvatske Vlade, bila ona desna ili lijeva, čini danas politiku te stranke i njezina vječnog čelnika – politički neuvjerljivim, nekonzistentnim.

– Osobno nisam odobravao takvo svrstavanje SDSS-a baš uz svaku hrvatsku Vladu, ali s druge strane teško mi je to jer jedno je ta manjinska situacija u kojoj se nalazi Pupovčev SDSS, a drugo moj pogled sa strane. Uostalom, svi predstavnici manjina uvijek u Saboru podržavaju vlast da bi riješili neke svoje probleme, zašto bi se onda Srbi ponašali drukčije?

 

 

Naslovnica Hrvatska