Novosti Hrvatska

važna su dva pristupa

Znanstvenik iz DHMZ-a o klimatskim promjenama: U ljudskoj prirodi nije uvijek da svjesno planira na dulje razdoblje. Evo što nas treba najviše zabrinjavati...

 važna su dva pristupa
Ivan Güttler
Ivan Güttler

Prekasno je da ne bi bilo posljedica, čak i ako uspijemo zaustaviti rast globalnih temperatura – otprilike bi se tako u jednoj rečenici moglo sažeti ono na što, osobito u posljednje vrijeme, sve glasnije upozoravaju znanstvenici iz različitih područja znanosti, prije svega klimatolozi.

Upozorava i dr. sc. Ivan Güttler, klimatolog iz Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu, s kojim smo razgovarali o promjenama koje nas čekaju u bliskoj budućnosti, idućih desetljeća, o njihovim posljedicama te o mogućnostima da ih ublažimo i prilagodimo im se.

Kao globalna zajednica ne uspijevamo ograničiti emitiranje stakleničkih plinova, prije svega ugljikova dioksida; dapače, emisije rastu, usprkos obavezama zemalja preuzetim Pariškim sporazumom. Što su, prema vašem mišljenju, razlozi tako slabih dosadašnjih rezultata?

– Izdvojio bih tri razloga, a da ne iscrpimo listu svih mogućih razloga. Kao prvo, osnovna ideja Pariškog sporazuma je ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5°C u odnosu na kraj 19. stoljeća. Ovdje moramo naglasiti da smo do sada već zagrijali svijet za ugrubo 1°C, tako da nam je prostor djelovanja jako sužen. Dosegnuti ovaj cilj je izuzetno teško jer očekuje od nas adresiranje svih izvora stakleničkih plinova.

Kao drugo, poslovni procesi i industrije koje danas djeluju nemaju interes mijenjati svoje poslovne modele te investirati ogromna sredstva u orijentiranje na nove izvore energije. Uprave takvih kompanija su odgovorne svojim dioničarima i osnovni im je cilj osigurati dobit na kraju godine. Samo manji broj svjesno planira procese u sljedeća dva-tri desetljeća.

Konačno, rješavanje klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim emisijama stakleničkih plinova traži fokusirani rad do kraja stoljeća. U ljudskoj prirodi nije uvijek da svjesno planira na dulje razdoblje, kratkoročni planovi i interesi nas puno intenzivnije privlače.

Na što možemo, a na što (više) ne možemo utjecati djelujući na klimatske promjene i, unutar njih, na globalno zagrijavanje, odnosno ograničavanje rasta globalnih temperatura – barem na dva stupnja, ako ne i na onu povoljniju varijantu s pola stupnja niže?

– Globalna temperatura raste, razina mora raste, područja pod morskim i kopnenim ledom se smanjuju, bilježimo intenzivnije i dulje vremenske ekstreme, uočavamo promjene u biosferi. Niti jednu od ovih pojava ne možemo do kraja stoljeća u potpunosti zaustaviti, no možemo njihovu prijetnju.

Zapravo, možemo biti sretni da za jasne promjene koje mjerimo i vidimo oko sebe znamo osnovni uzrok. Situacija bi bila nepodnošljiva da ne znamo uzroke globalnih i regionalnih klimatskih promjena. Zbog toga imamo i odgovornost da smanjimo naš utjecaj na prirodne tokove ugljika i energije te vratimo stakleničke plinove na razinu koja omogućava nastavak funkcioniranja biosfere i naše civilizacije.

U jednom intervjuu rekli ste da, prema osobnom mišljenju, nećemo ispuniti cilj zacrtan Pariškim sporazumom. Zašto to mislite?

– Nažalost, i dalje sam istoga stava. Pojednostavljeno, globalni porast temperature zraka je tek treći korak u nizu. Za početak, počinjemo s globalnim emisijama stakleničkih plinova. Svaki put kad upalimo automobil na fosilna goriva ili koristimo fosilna goriva u proizvodnji električne i toplinske energije, mi emitiramo molekule ugljičnog dioksida u atmosferu. U drugom koraku, raste koncentracija tog istog plina u atmosferi, a u trećem, nakon što je kemijski sastav atmosfere promijenjen, događaju se fizikalni procesi koji dovode do zagrijavanja površine. Sažeto, da bismo "ukrotili" porast temperature zraka, koncentracije CO2 moraju pasti, a da bi one pale, naše emisije se moraju smanjiti.

Što se događa danas? Godinama te iste emisije rastu. Ovo je stvarno bizarna situacija, i nemamo niti jednu naznaku da idemo u dobrom smjeru. Pretjerani optimizam u neko tehnološko čudo ili jeftinu metodu geoinženjeringa nije pametan način za rješavanje ovog problema. Uspjeli bismo kada bismo efikasno i brzo rješavali zgradu po zgradu, vozilo po vozilo, postrojenje po postrojenje u smislu smanjenja njihovih emisija.

Što nas u tom smislu kao vrstu treba najviše zabrinjavati?

– Najviše nas treba zabrinjavati prelaženje nekih kritičnih točaka, nakon kojih nema natrag. Kao analogija, kad skuhamo jaje, ne možemo ga više vratiti u početno stanje. U klimatskom sustavu postoji još mnogo elemenata koje je potrebno bolje istražiti, no upravo te kritične točke mogu biti izvor različitih iznenađenja kojih nismo niti svjesni. Na primjer, koliko smo daleko od otapanja permafrosta ili bitnog smanjenja u efikasnosti oceana i biosfere da apsorbira dio CO2 koji emitiramo?

Znanstvenici upozoravaju da se led na Grenlandu otapa četiri puta brže nego što se očekivalo. Kakve mogu biti posljedice tog ubrzanog otapanja, prije svega u odnosu na europski kontinent? I hoćemo li ih brzo osjetiti?

– Činjenica je da je globalna razina mora u porastu. Do kraja stoljeća postoji očekivani raspon do jednoga metra, no povijest neće završiti 31. prosinca 2100. godine. Svi gradovi uz obalu mogu očekivati porast razine mora, koji će se nastaviti i dalje.

Novi predsjednik Brazila, Jairo Bolsonaro, predstavlja prijetnju opstanku amazonske prašume, "pluća svijeta", s obzirom na plan gradnje autoceste kroz prašumu, te sječu u korist poljoprivredne i rudarske industrije.

– Jedna od funkcija prašume je da apsorbira ugljični dioksid i koristi ga rast za drveća i biljaka. Uništavanjem ovakvih razvijenih bioloških sustava, uništava se sposobnost planeta da apsorbira ugljični dioksid. Danas, oko 50 posto CO2 koji emitiramo, apsorbiraju oceani i biosfera, a tek drugih 50 posto se akumulira u atmosferi. Cilj sviju bi trebao biti da se ovakva funkcija biosfere zadrži.

Jesu li vrlo visoke siječanjske temperature u Australiji, te vrlo niske temperature na sjeveroistoku SAD-a, ekstremi kakvih dosad nije bilo?

– Vremenski ekstremi su se događali i prije, no globalno zagrijavanje dodaje energiju u klimatski sustav, te čini takve događaje duljim, intenzivnijim i prisutnijim na većem prostoru. Još jednom ističem, i ovdje imamo određenu moć. Ako emisije i koncentracije stakleničkih plinova svedemo na prijašnje povijesne nivoe, ovakvi događaji će se javljati s manjim posljedicama.

Što bi se u atmosferi, odnosno s klimom (i globalnim rastom temperatura) dogodilo da se danas prestanu emitirati staklenički plinovi, s obzirom na to da se veliki dio onoga što emitiramo kumulira i još dugo zadržava u atmosferi?

– Da bismo ograničili globalno zagrijavanje na 1,5°C, emisije bi trebale biti čak i negativne. To u praksi znači da bismo u drugoj polovini ovog stoljeća trebali na industrijskoj i globalnoj razini imati sustave za izvlačenje CO2 iz atmosfere. Ovo je u praksi moguće, postoje prvi sustavi koji imaju potrebnu funkcionalnost, no za sada su samo na razini demonstracije i u vrlo ranim fazama testiranja.

Što će Hrvatsku "zapasti" s obzirom na klimatološke projekcije? Već se puno govorilo o tome kako će ljeta biti vrelija i suša, zime blaže i s više oborina, a rast razine mora mogao bi najviše štete nanijeti niskim obalama i deltama.

– Istraživanja na Državnom hidrometeorološkom zavodu, te istraživanja naših kolega u Hrvatskoj i Europi potvrđuju tu listu očekivanih promjena. Za temperaturu zraka i razinu mora možemo očekivati porast, kao što bilježimo zadnjih nekoliko desetljeća, dok će promjene u hidrološkom sustavu postati očite do sredine 21. stoljeća. Do sredine ovoga stoljeća očekuje se dodatno zagrijavanje oko 2 do 2,5 stupnja na području čitave Hrvatske, dok će u drugom dijelu 21. stoljeća zagrijavanje ovisiti o našim promjenama u stilu života, načinima proizvodnje energije i hrane te industrijskim procesima i transportu.

O kakvim se promjenama radi?

– U svijetu klimatskih promjena važna su dva pristupa – njihova ublažavanja te prilagodba promjenama. Ublažavanje uključuje smanjenje emisija stakleničkih plinova; mi u Hrvatskoj tu ne možemo puno napraviti jer se Hrvatska i ne ubraja u velike emitere. Što se prilagodbe tiče, priznajemo da ne možemo zagrijavanje ostaviti na nula stupnjeva i da će se ono nastaviti. No, prilagodba znači jačanje, na primjer, sustava zaštite od požara – sušna ljeta i visoke temperature savršeno pogoduju požarima, i to ne samo požarima u divljini, nego i u urbanim sredinama, što smo već i sami vidjeli proteklih godina. Treba, zatim, jačati i zaštitu od poplava, što je puno važnije kontinentalnoj, nego priobalnoj Hrvatskoj.

A kako mijenjanje klime olakšava širenje novih bolesti, treba jačati i laboratorije u smislu detekcije novih virusa, kao i zaštitu od njihova djelovanja. Kod proizvodnje hrane, može se djelovati i na ublažavanje promjena i na prilagodbu obradom tla metodama koje smanjuju emisije CO2 ili uvođenjem novih vrsta žitarica otpornijih na nove klimatske uvjete – što nije novost, ljudi su se i dosad prilagođavali na takve načine.

Koliko se Hrvatska, prema vašemu mišljenju, seriozno priprema za dolazeća vremena? Iz Vlade naglašavaju kontinuirani rad na povećanju energetske neovisnosti zemlje, dok se istovremeno planira istraživanje ugljikovodika na novim područjima.

– Osobno bih najsretniji bio da na svakom krovu imamo solarne panele, no fosilna su goriva i dalje dominantna. Kao međukorak ka korištenju obnovljivih izvora energije moglo bi se tolerirati korištenje više plina, a manje nafte i ugljena. Kod svih energija postoje pozitivne i negativne strane. Nuklearna energija, recimo, pogodna je u smislu emisija – bilo bi prihvatljivo imati deset do 15 posto energije iz nuklearnih izvora, no s druge strane, osjetljive su na terorizam i postoji rizik od njihova otpada.

Hrvatska, rekao bih, ne radi dovoljno ili dovoljno sustavno na prilagodbi klimatskim promjenama, ali zato su taj posao u svoje ruke, tražeći najpovoljnija rješenja, preuzele i same brinu mnoge lokalne zajednice, od kojih bi izdvojio Krk, grad Zadar te Šibensko-kninsku županiju.

O klimi i u školi

Čeka nas, očito, puno novoga – od novih navika do tehnologija. Mislite li da je to vrijedno uvođenja u škole obaveznog predmeta, koji bi učio mlade o promjenama i pripremao ih za vrijeme koje dolazi?

– O klimatskim promjenama se može učiti u sklopu postojećih predmeta. Priroda, kemija, fizika, sve su to školski predmeti u kojima postoji mogućnost da se ove teme otvore.

Naslovnica Hrvatska