Novosti Hrvatska

još se traže odgovori

Je li predsjednik Tuđman znao da ga planiraju ubiti? Napad na Banske dvore i dalje je obavijen velom tajne, a umirovljeni admiral tvrdi: Izdali su zapovijed i u čaše utočili šampanjac

još se traže odgovori

Tih je dana Vukovar brojio zadnje sate od ulaska u potpuno okruženje. Zadar je bio pred padom. U Dubrovniku je počela krvava opsada Grada, a u Zagrebu su avioni JNA 7.listopada 1991. negdje za 15 sati raketirali Banske dvore. I umalo ubili hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, predsjednika Predsjedništva tadašnje SFRJ Stipu Mesića te predsjednika jugoslavenske Vlade Antu Markovića.

Danas se i o tragičnom padu Vukovara, i o tenku uništenom na zadarskom Dračevcu, i o herojskoj obrani dubrovačkog Srđa manje - više sve zna. Napad na Banske dvore je, međutim, još uvijek obavijen velom tajne. I 28 godina nakon raketiranja vuku se priče o izdaji u hrvatskim redovima. O ulasku operativaca KOS-a u Banske dvore neposredno uoči sastanka. O "lokatoru“ koji je ubačen u Tuđmanov ured kako bi piloti JNA znali točnu poziciju koju trebaju gađati.

I o tome kako je hrvatska strana na vrijeme dobila informaciju o vremenu i mjestu napada. Te kako su je, iz nikad razjašnjenih razloga – zanemarili.

Bivši obavještajac Službe državne sigurnosti Ante Barišić otišao je najdalje. On je tvrdio da je izvjesni Himzo, major KOS-a iz Bihaća, još 3. listopada odaslao poruku da se sprema napad na Tuđmana. Njegova je "veza“, tvrdio je Barišić, bio Ivan Kovač, zapovjednik policije u Slavonskom Brodu. Koji je dva dana kasnije ubijen na radnom mjestu. Major Himzo, koji je ranije služio u vojno-pomorskom uporištu Split, o planu JNA je obavijestio i Domazeta. No vijest o napadu na Banske dvore, tvrdio je Barišić, do Tuđmana nikada nije došla.

Umirovljeni admiral Domazet to, međutim, oštro demantira.

- Ja sam razgovarao s Himzom. On je bio u Bihaću, ali zrakoplovi koji su napali Banske dvore nisu poletjeli iz Bihaća. To je bilo čisto maskiranje. Napad je krenuo iz Udbine. Znalo se da JNA ima planove da gađaju televiziju, toranj na Sljemenu, zgradu pošte, Sabore... Tim strateškim ciljevima mogli su se pribrojiti i Banski dvori, ali nije bilo informacije da će oni u tom trenutku baš ići na predsjednika Republike – decidiran je Domazet.

Na koncu se ispostavilo da je glavna meta napada bio upravo Tuđman.

Stjecaj okolnosti htio je da su s njim, u vrijeme kada je napad planiran, bili i Stipe Mesić, tada još uvijek predsjednik Predsjedništva SFRJ, i Ante Marković, predsjednik jugoslavenske Vlade. Dvojac koji je, bar na papiru, predstavljao vrh vlasti u socijalističkoj Jugoslaviji. Nije nevažan ni trenutak u kojemu je napad planiran. Dan kasnije istjecao je tromjesečni moratorij Europske zajednice na Hrvatsku odluku o odcjepljenju od Jugoslavije.

- Oni su ciljali Tuđmana. Nema nikakve dvojbe da su oni imali točnu informaciju u kojoj će on prostoriji boraviti. Kako su tada sa predsjednikom Tuđmanom bili i Mesić i Marković, jednim bi se udarcem riješili svih njih – uvjeren je Domazet. Napominjući da je pritom izuzetno važan kontekst u kojemu se napad na Banske dvore dogodio.

JNA i srpske postrojbe su, prema njegovim riječima, pod zapovjedništvom generala Veljka Kadijevića i političkim patronatom Slobodana Miloševića 14.rujna 1991. krenuli u opći napad. S ciljem izbijanja u 14 dana izbiju na zapadnu granicu Velike Srbije. Na potez Virovitica – Karlovac – Karlobag.

- Hrvatska je krenula u oslobađanje vojarni i došla do oružja. Tih 14 dana je prošlo, a njihov plan nije uspio. Prijetio je raspad unutar JNA, a u pitanju je bio i Miloševićev opstanak. Tada se 7. listopada sa Miloševićem sastaje vojni vrh i krnje Predsjedništvo SFRJ. Tu je bio nazočan i admiral Mamula, koji je vodio operaciju sa vojne strane. Tada su odlučili da ubiju predsjednika Tuđmana i obezglave obranu Hrvatske. Izdali su zapovijed i u čaše utočili šampanjac. Na koncu su bili silno iznenađeni kada je došla informacija da je Tuđman ipak živ, a šampanjac je ostao neispijen – kaže Domazet.

On je uvjeren da je u vrhu JNA tada prevladalo mišljenje da vojska mora dobiti jednu veliku bitku. Kako bi spriječila svoj raspad i svrgavanje Miloševića.

- Odlučeno je da to bude Vukovar. Na taj su grad tada krenuli svim snagama – zaključuje Domazet Lošo.

Napad po formuli "2x2“

Prva dva zrakoplova gađali su metu američkom bombom MK 82, koja ima podesiv upaljač. On je bio podešen da bomba eksplodira pet metara od tla. Točno iznad drugog kata Banskih dvora. Nakon prvog udara druga dva zrakoplova gađala su zgradu navođenim saćastim raketama. Koje su, zapravo, promašile cilj. Očito je pilot rakete lansirao prije nego je trebao.

Nadležni zapovjednik zrakoplovstva JNA i prije nego se ovaj vratio u bazu zbog tog je promašaja vikao na pilota.

Samo nekoliko minuta ranije Tuđman, vidno ljut što se Marković ne želi povući sa čela savezne Vlade, demonstrativno napušta dvoranu za sastanke.Za njim su prostoriju napustili Mesić i Marković, tako da u napadu na Banske dvore nije bilo poginulih.

General priznao napad

Službeni Beograd godinama je tvrdio da je napad na Banske dvore inscenirala hrvatska vlast. Sve dok general major JNA Ljubomir Bajić prije nekoliko godina nije priznao da je on izdao zapovijed za napad. Tvrdeći da je to učinio samoinicijativno, bez znanja vrha JNA. Nakon te izjave hrvatske su vlasti prije dvije godine protiv njega i još petorice podignule optužnicu.

Bajić je inače u Italiji osuđen na 28 godina zatvora zbog rušenja helikoptera s pripadnicima tadašnje Europske ekonomske zajednice 1992. godine u Podrutama kod Novog Marofa.

 

Naslovnica Hrvatska