Novosti Hrvatska

napunite špajze!

Dalmatinci su otkrili novu shopping oazu, vraćaju se punih portapaka; Provjerili smo zašto se masovno odlazi u Liku - nema čega nema, sve je domaće, evo kakve su cijene...

napunite špajze!
Pogledajte, napunili smo kese! - kaže nam Senka Skorić jedva čekajući da se kroz "Sveti Rok" vrati kući pa da po stolu rasprostre sve to blago koje je nakupovala

Nekada se pjevalo "Velebite, moj debeli (h)lade, što u tebi Dalmatinke rade? Vodu nose dok Ličani kose...".

Što ovih tjedana Dalmatinke rade u sjeni dičnog Velebita? Šopingiraju i na prvi pogled ne rade ništa neuobičajeno u odnosu na svoje tjedne ritmove.

Međutim, ovog puta na njihovoj meti nije odjeća, obuća ili parfumerija niti tragaju za popustima i žutim srijedama po trgovačkim centrima, nego za domaćom spizom po koju sa svojim snažnijim polovicama odlaze u - Liku.

Brdovita regija prepoznatljiva po kvalitetnom krumpiru već godinama sve širem tržištu nudi i niz drugih plodova zemlje poput kupusa, kapule, luka, graha, lješnjaka i šljiva, a što tek reći za sireve poput škripavca i base, med s velebitskih livada ili marmelade spravljene od voća koje i bez službenih papira može nositi titulu ekološkog jer više nema ni traga nekadašnjoj industriji koja bi ga mogla onečistiti.

Sve su to dovoljni motivi zbog kojih po Zadru, Splitu, a sve češće i Šibeniku zasjedaju "kućni savjeti", sastavljaju se detaljni popisi za zimnicu, slažu se troškovi prijevoza i odlazi se kroz "Sveti Rok" prema domaćinima koji bez ustručavanja i marketinga kažu kako su im Dalmatinci i Primorci (Rijeka i okolica) najbolji kupci.

Bez obzira jesu li okrenuli broj poljoprivrednika i unaprijed dogovorili ovogodišnju narudžbu ili su na valu trgovačkog duha poželjeli upiti atmosferu na lokalnim manifestacijama – sedmim Danima ličkog krumpira u Lovincu i već kultnoj 21. "Jeseni u Lici" na glavnom trgu u Gospiću – na toj ste relaciji tijekom protekla dva tjedna mogli sresti na stotine vozila s dalmatinskim tablicama.

Njihovim tragom krenuli smo i mi, a već na izlasku s autoceste kod metropole Ličko-senjske županije statistika je bila neumoljiva: od osam automobila koji su u tom trenutku prilazili naplatnim kućicama čak pet ih je imalo oznake "ZD".

Upravo su ljudi sa zadarskog područja, uz Splićane i Riječane, vjerni "mušterije" obitelji Miščević iz Gospića koja na "Jeseni u Lici" nudi plodove svojih polja još od samih početaka smotre. Luk i kapula su njihovi glavni aduti, ali, kako kažu, za stalne kupce uvijek se nađe i dobrog krumpira koji se crveni od ponosa.

– Krajem rujna imali smo štand na Danima ličkog krumpira u Lovincu i, hvala Bogu, zadovoljni smo prodajom. Splićani, Zadrani i Posedarci su pokupovali sve što smo donijeli. Koliko sam čula, i drugi poljoprivrednici imali su dosta posla, netko je prodao nekoliko stotina kilograma krumpira, drugi je utržio čak tonu, ali bilo je kupaca za sve.

I ove godine prodajemo ga za četiri kune po kilogramu, kao i lani, a vidim i da ga skoro svi ostali proljoprivrednici nude po istoj cijeni – ističe Ana Miščević koja sa suprugom Brankom vodi Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo "Drazan".

Uz svakodnevne poslove na radnim mjestima, naši se sugovornici, uz povremenu pomoć mlađih članova obitelji, stižu posvetiti nasadima u Ličkom polju.

– Obrađujemo samo vlastitu zemlju, oko hektar površine je pod povrćem, to su za ličke uvjete solidno velike parcele. Nije lako sve stići, ali uz uloženi trud i dosta rada sve se može – zaključuje "šefica" OPG-a.

Nije trebalo previše tragati za Splićanima, živahna ćakula odala ih je nadaleko. Korana Mikelić sa suprugom Ivanom (vranjičkih korijena, da se ćaća ne naljuti), već se treću godinu zaredom u njedrima vilinskog Velebita odlučila opskrbiti za burne zimske dane pod Kozjakom i Mosorom.

Nije htjela pred našu kameru, ali kako bismo joj to zamjerili kada je spremno prepričala svoje ličke dogodovštine.

– Prije tri godine sa skupinom žena išla sam na izlet na Plitvička jezera, a u povratku smo svratili na ovu smotru. Nitko od mojih suputnica tada se nije vratio kući bez tegle meda, pakiranja skute, vrećice kapule.

Dogodine sam rekla mužu: Ušparaj za gorivo i cestarinu, nećeš požaliti! Tako je i bilo, vratili smo se doma s punim portapakom krumpira i kupusa za kiseljenje, a kupili smo još i sira, fažola, lješnjaka za djecu…

Četiri kune za kilogram krumpira je dobra cijena, takva je bila i lani, a kada se sjetim da po splitskim pazarićima tijekom zime ili na proljeće, ono dok ne dođu mladi krumpiri, zna skočiti na šest, sedam, pa i osam kuna, mislim da je računica solidna – kaže Korana.

– I ove godine smo procijenili da nam je ovakva kombinacija isplativa iako troškovi prijevoza nisu baš mali, ali kada u to uklopimo i izlet, primjerice u muzej Nikole Tesle u Smiljanu ili u mlinice na izvorima rijeke Gacke, a uvijek odaberemo nešto od toga ili nešto slično, onda je to pun pogodak.

Znamo čije je ono što smo kupili, znamo da je zdravo, domaće i da ne trebamo preko zime svaki tren u dućan po povrće koje je tada uglavnom i uvozno i, šta je najgore, loše kvalitete – dodaje naša sugovornica.

Samo nekoliko desetaka koraka dalje, pred štandom OPG-a Ane Mesić iz Mušaluka kod Ličkog Osika, nailazimo na bračni par Skorić sa Žirja. Skradinjani po obiteljskom "kolinu", a otočani po životnom izboru, Senka i Frane također su se zaputili s one strane "Svetog Roka" kako bi popunili kućne zalihe, sada ih je zaintrigirao sir škripavac.

– Prvi put smo ovdje i oduševljeni smo svime. Čini mi se da nam općenito fali još ovakvih događaja. Ima ih na sve strane, ali nisu svi na kvalitetnoj organizacijskoj razini, pa se negdje i ne dopire kvalitetno do ljudi.

I mi smo OPG-ovci, uzgajamo masline i proizvodimo maslinovo ulje, često smo pred kupcima, a sada smo mi sami u njihovoj ulozi. Koliko sam uspjela vidjeti ovako na prvu, proizvodi su izvrsni. Što da vam više kažem, pogledajte, napunili smo kese! – izravno će gospođa Skorić, dok teta Ana, kršna Ličanka šefica, kako joj lijepo piše na pregači, s druge strane "banka" domeće i upitnike nam nameće:

– Što god da čovjek radi, treba s voljom raditi. Zahladilo je, drva su odavno pripremljena, ali kod nas vam se puno ne loži!

Zašto, pitamo vrijednu i veselu domaćicu:

– Ma, ne stignemo biti kod kuće, stalno smo na polju ili oko stoke. Evo, digla sam se noćas u jedan sat da bih zamijesila i ispekla ovaj kruh od pšeničnog i raženog brašna, sve je to s njiva našeg OPG-a. Tko oće raditi, može zaraditi, to ti je stara poslovica i kod nas se ostvaruje. Najvažnije je da su mušterije zadovoljni, a petkom kada sam na gospićkoj tržnici kod mene ti je red veći nego oko Plenkovića danas. Ha, ha!

Budući da premijer koji je posjetio ličku smotru, kao i bivši mu stranački kolega i aktualni ličko-senjski župan Darko Milinović nisu ni sporedni, a kamoli glavni likovi ove priče, vraćamo se našoj sugovornici:

– Suprug, najmlađi sin i ja smo stalno u pogonu, a u pomoć nam priskaču svi, imam četvero djece. Evo, za nekoliko dana ići ćemo saditi češnjak, cijela ekipa će biti u polju. Obrađujemo oko osam hektara zemlje, opremljeni smo svim potrebnim strojevima, a kupili smo ih samo od svoga rada. Ni kune kredita nikad nismo uzeli!

Muž mi je bio u Hrvatskoj vojsci tijekom cijelog Domovinskog rata, a ja sam tada imala devet krava i čvrsto držala sva četiri kantuna od kuće, kako vi Dalmatinci volite reći. I danas imam četiri-pet krava, ovaj škripavac radim od njihova mlijeka. Ako mušterija želi, evo sad ću je odvesti na njivu, pa neka vide gdje stoka pase i u kakvom okruženju živi.

Takva preporuka, čini nam se, ne traži dodatan komentar...

 

Sami odlučujete

Na svakome je da se, naravno prema raspoloživim iznosima u novčanicima i dostupnosti ponude, odluči hoće li se okrenuti domaćoj spizi i suradnji s lokalnim proizvođačima ili novom kontigentu uvoznih proizvoda dvojbene kvalitete, poput krumpira iz Poljske i Njemačke na što ukazuju aktualni trgovački trendovi. Lani je na hrvatske štandove i police stiglo 38.000 tona uvoznog krumpira, gotovo 60 posto više nego godinu ranije, a sljedećih mjeseci prijeti nam slična sudbina.

 

Cijene

Krumpir: 4 kune po kilogramu
Kupus: 2 kn/kg
Luk: 40 - 50 kn/kg
Kapula: 7 - 10 kn/kg
Lješnjak: 35 kn/kg
Sir kravlji (mladi i skuta): 25 - 50 kn/kg
Sir ovčji (tvrdi): 100 - 120 kn/kg
Marmelade: 25 - 40 kn po tegli
Med: 60 - 80 kn po tegli

Naslovnica Hrvatska