Novosti Hrvatska

loši uvjeti

Država bivšem zatvoreniku mora platiti 50 tisuća kuna: 'Strpali su me u ćeliju s još 20 osoba, tu je bio i WC bez ventilacije i prozora, ali to nije ono najgore...'

loši uvjeti

Republika Hrvatska mora platiti 50.000 kuna bivšem zatvoreniku, Vinkovčaninu S.M., zbog loših uvjeta, odnosno zbog prenapučenosti triju hrvatska zatvora u kojima je boravio. Zbog povrede prava osobnosti država će mu navedeni iznos morati platiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana, te 6267,38 kuna za troškove parničnog postupka na Općinskom sudu u Vinkovcima, prenosi Glas Slavonije.

S.M., koji je bio osuđen na tri godine i šest mjeseci zbog zlouporabe droga, tražio je 67.400 kuna, više od sada dosuđenog za naknadu neimovinske štete, sa zateznim kamatama. Sud je to odbio jer je Vinkovčanin za svaki dan proveden u zatvoru tražio po 200 kuna, navodeći jedan primjer Europskog suda za ljudska prava.

- Sud u konkretnom slučaju mora voditi računa o okvirnim mjerilima koji se dosuđuju za takav oblik povrede prava osobnosti na temelju nacionalnog zakonodavstva. Ta naknada neimovinske štete ne smije imati lukrativnu svrhu, pa stoga iznos od 200 kuna koji tužitelj potražuje za svaki dan proveden u zatvoru sud ocjenjuje previsokim za uvjete života u Republici Hrvatskoj, cijeneći da je iznos od 200 kuna nadnica osobe bez kvalifikacije koja radi dnevno 10 sati. Sud je kao primjerenu naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju dosudio tužitelju iznos od ukupno 50.000 kuna, a iz čega onda proizlazi da mu je za svaki dan proveden u zatvoru, dosudio iznos od oko 85 kuna - navodi se u obrazloženju presude.

Za vrijeme suđenja S.M. je boravio u zatvoru u Osijeku, i to od 9. rujna 2010. do 26. svibnja 2011. Ondje je najprije bio smješten u sobu broj 14, koja je bila površine 42 m2, a u kojoj se nalazilo ukupno 18 kreveta, te još dva madraca na podu, pa je tako u toj sobi boravilo ukupno 20 zatvorenika, odnosno nije imao na raspolaganju površinu koju predviđa Zakon o izvršavanju kazne zatvora, piše Glas Slavonije.

U razdoblju od 9. veljače 2011. pa do 7. srpnja 2011. bio je premješten u sobu broj 20 površine 24 m2, i to zajedno sa još 11 zatvorenika, tako da je i u toj sobi imao neodgovarajući smještaj, odnosno na raspolaganju je imao samo dva m2, nakon čega je ponovno vraćen u prethodnu sobu broj 14. Od 21. svibnja 2011. navodi da se nalazio na Odjelu dijagnostike i programiranja u Remetincu u Zagrebu, gdje je bio smješten u sobi broj 18, koja je bila površine 22 m2, zajedno s još preostalih 11 zatvorenika, tako da je i u toj sobi imao na raspolaganju samo 1,83 m2. Od 15. srpnja 2011. do 10. kolovoza 2011. premješten je u drugu sobu u Zatvoru u Remetincu površine 12 m2, zajedno s još drugih 7 osoba. Od 10. kolovoza 2011. navodi da se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Gospiću, gdje je također bio smješten u sobama različite površine, ali uvijek s većim brojem osoba, zbog čega ni tom prilikom nije imao na raspolaganju odgovarajuću površinu koja je propisana Zakonom o izdržavanju kazne zatvora.

Posebno je u tužbi naveo da se u svim zatvorskim ustanovama u kojima je bio smješten u sobi nalazio zajedno s osobama koje su bile osuđene za teška kaznena djela, odnosno da se nije vodilo računa da se u zajedničku prostoriju smještaju osobe za slična kaznena djela, pa je na taj način svakodnevno proživljavao strah i agoniju i strahovao za vlastiti život. Tako navodi da ga je tijekom boravka u Zatvoru u Gospiću 16. siječnja 2013. fizički napao drugi zatvorenik.

S obzirom na to smatra da je tijekom svog boravka u zatvoru bilo izložen ponižavajućem postupanju, odnosno postupanju koje ne odgovara pravnom standardu postupanja koje poštuje dostojanstvo osuđenika predviđeno Ustavom.

Na taj način boraveći na izdržavanju kazne zatvora ukupno 37 mjeseci ističe da je trpio osjećaj nelagode, sramote, straha, duševne boli i povredu časti, zbog neodgovarajućih prostora u istim ustanovama koje nisu sukladne standardima koji su propisani Zakonom o izdržavanju kazne zatvora, niti su zadovoljavali minimalne stambene, higijenske, kulturološke i ideološke uvjete, pa su protivni i Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Vinkovčanin je u tužbi, kako piše Glas Slavonije, naveo i da je na neodgovarajuće uvjete u zatvorima i kaznionicama u Hrvatskoj upozorio i Europski sud za ljudska prava u nekoliko presuda u kojima je osudio RH u razdoblju od 2006. godine.

Saslušani svjedok D. Č. opisao je uvjete njegova zajedničkog boravka s tužiteljem u Zatvoru u Osijeku. Svjedok je rekao da je jedno vrijeme bio u sobi sa S.M. Po njemu je ta soba bila nešto veće površine i u njoj je bilo smješteno deset kreveta na kat, ali se uvijek smještalo 20 do 25 zatvorenika, zbog čega je netko morao spavati na madracu na podu, te da nisu imali ni odgovarajući smještaj za stvari za sve njih, nego su postojali ormarići za 5 do 6 osoba, a drugi su svoje stvari držali u kutiji pod krevetom.

Mogućnost tuširanja je postojala, i to obično tri puta tjedno u odvojenom dijelu s tuševima, ali bi se tada skupno tuširalo 20-ak zatvorenika. Dok je boravio u zatvoru u Osijeku, nije imao mogućnost kretanja između soba ili po hodnicima, nego su stalno bili zatvoreni u sobama i imali su mogućnost izlaska u šetnju jedan sat prije podne i jedan sat poslije podne.

211 pritužbi zatvorenika

U 2017. godini podneseno je ukupno 211 pritužbi zatvorenika, doznaje Glas Slavonije iz Izvješća o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih ustanova. Najviše pritužbi, njih 93, bilo je na postupanje zatvorskih službenika, 57 pritužbi bilo je na odluke sudova, odvjetništva i slično, 33 na zdravstvenu zaštitu, a tek 19 na uvjete smještaja. Još devet pritužbi odnosilo se na kršenje ostalih ljudskih prava. Svaki zatvorenik kojem je nezakonito uskraćeno neko pravo ili je bio izložen bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, ima pravo na naknadu štete.

Tijekom 2017. godine zaprimljen je 31 zahtjev za naknadu štete od zatvorenika. Najviše zahtjeva za naknadom štete podneseno je zbog uvjeta smještaja.

Imali su u sobi WC bez ventilacije i prozora

Vinkovčanin koji je tužio državu sudu rekao je da je prvo bio smješten u Istražnom zatvoru u Osijeku i to po njemu sigurno nekih osam mjeseci, te je prva četiri mjeseca bio smješten u najvećoj sobi, gdje ih je bilo ukupno 22, zbog čega su neki morali spavati na madracima. Soba je imala dva prozora i WC koji je od ostatka sobe bio odvojen zidom i vratima, ali WC nije imao nikakvu ventilaciju ni prozor.

Osim toga u sobi su postojala dva velika stola i dvije klupe, a mogućnost kretanja bila je gotovo nemoguća s obzirom na broj zatvorenika i količinu namještaja, zbog čega je znalo dolaziti do čestih svađa i sukoba, pa su zatvorenici iz te sobe premješteni u dvije manje sobe, tako da je i on zajedno s još 11 zatvorenika premješten u jednu manju sobu, koja je bila površine nekih 18 m2 i koja je imala dva prozora koja se nisu mogla dovoljno otvoriti jer su do njih bili postavljeni kreveti na kat.

Isto tako je postojao sanitarni čvor, odvojen zidom i vratima, ali bez ikakve ventilacije, te je u toj sobi boravio mjesec i pol, a nakon toga je prebačen u treću sobu, koja je također bila površine nekih 18 m2, te je u njoj boravilo od 12 do 15 zatvorenika, a obično su 2 do 3 zatvorenika spavala na podu. U tim sobama je bio smješten s različitim tipovima osuđenika, pa tako između ostalog i za najteža kaznena djela odnosno za ubojstva, zlostavljanje i slično, koji su spavali neposredno do njega ili iznad njega, i zbog čega se osjećao dosta nesigurno.

 

Naslovnica Hrvatska