Novosti Hrvatska

intervju za 'slobodnu'

Radimir Čačić: Po svim kriterijima bio sam terorist!; Varaždinski župan komentira Plenkovića, Milanovića, Kolindu, HNS, štrajk prosvjetara...

intervju za 'slobodnu'

Još u srijedu u jutro, deset sati prije nego što će biti okončana najnovija kriza u Vladi i vladajućoj koaliciji, Radimir Čačić je znao njezin ishod. Sadašnji varaždinski župan i predsjednik Reformista, a bivši čelnik narodnjaka, odbijao je bilo kakvu mogućnost da HNS-ovci obistine svoje prijetnje i ignoriraju izglasavanje proračuna zbog neudovoljavanja zahtjevima prosvjetara, ali isto tako i najave što su stizale iz HDZ-a da će im Andrej Plenković pokazati izlazna vrata.

– Najizvjesnije je da će se naći neko rješenje za spašavanje obraza HNS-a – uvjeravao nas je Čačić i kao jednu opcija za to navodio prolongiranje proračuna za sljedeću sjednicu Vlade.

– Ovaj put je to nešto ozbiljnije nego prije, kada smo imali groteskne prijetnje HNS-a, stranke koja je politički i ljudski završila na dnu i dokazala da su joj fotelje važnije od bilo čega drugog, prodajući glasove svojih birača. Kroz cijelo to vrijeme pokušavali su u javnosti dokazati da imaju neki cilj, da se za nešto bore, a zapravo se radi o smještanju ljudi iz vrha stranke u ministarske fotelje, a ostale u razne druge sinekure.

Tu se radi o 150 do 200 različitih pozicija po raznim ministarstvima, agencijama, tvrtkama... Jedino pred izbore, koji će se dogoditi iduće godine u rujnu, samo pokušava spasiti obraz i ništa više.

Ne vjerujete ni u opciju odlučnog Plenkovića i izvanrednih izbora?

– Ne. Zašto? Zato što je Hrvatskoj bitno predsjedanje Europskim vijećem, što je ipak jedna značajna revolving funkcija. Došao je red na nas i mi za to nismo ni krivi ni dužni, nego je naprosto takav redoslijed. Istina, u tome je redoslijedu već bilo presedana, poput slučaja Finske, kada je predsjedavajući bio tehnički premijer.

Znači, jest važno, ali nije presudno, ali osim toga ima značenje i za Plenkovića osobno. Ako bi se u ulozi predsjedavajućeg našao kao tehnički premijer, od svega što bi predstavljao vrh njegove političke karijere neće ostati ništa. I zato je toliko popustljiv, ali samo to vodi na jedan način koji pokazuje da se ne snalazi.

Kao povod za krizu Vlade iskorišten je štrajk prosvjetara. Što biste vi učinili na Plenkovićevu mjestu? Biste li udovoljili učiteljima i nastavnicima ili...?

– U svakom slučaju se ne bih igrao Djeda Mraza. To samo znači da je Plenković izgubio realnost procjene. Sindikati zdravstva su nešto tražili i s njima je odrađen deal kako je odrađen, postignut je određeni kompromis.

Učitelji također nešto traže; imaju li za to osnove, to je posebna tema, ali mislim da su podcijenjeni, s jedne strane, ali, s druge, znam da je broj ljudi u obrazovnom sustavu daleko iznad razine kvalitete koju pružaju.

Ne zaboravite da smo u negativnom smislu u europskom vrhu, i po rezultatima koje postižemo, kao i broju nastavnika na broj učenika. Postoje razlozi da se promijene koeficijenti i povise plaće, ali postoji i ozbiljna tema za razgovor da se sustav racionalizira, pa da time trošak za građane u proizvodnom sektoru postane prihvatljiv. Umjesto toga dogodio se potez na razini gole demagogije – svima, znači i koji su tražili i koji nisu, dižemo plaće lineralno.

A što bih ja učinio? Rekao bih: “Gospodo, prekinite štrajk, a u roku od tri mjeseca će Vlada vlastitim snagama, domaćim i sa stranim konzultantima, čime god, postaviti novi sustav koeficijenata!”

Nakon toga bi u dodatna tri mjeseca uslijedili razgovori da se sve prihvati najkasnije do 1. svibnja iduće godine. Ali ova Vlada to neće napraviti, jer kada dirne u koeficijente, pojavit će se novi nezadovoljni i bit će ih barem isto toliko kao i zadovoljnih.

Već nekoliko puta ste rekli da je reforma školstva koju gura HNS jedna “velika šarena laža”. Zašto?

– Izjavio sam i to ne mislim samo ja, počevši od Jokića do cijelog niza ljudi koji se time profesionalno i kompetentno bave. Govorim iz pozicije župana i čovjeka koji temu relativno dobro poznaje s obzirom da imamo dio ovlasti u ovom segmentu.

Ne umišljam da jako puno znam, ali se zato pozivam na ljude koji znaju puno više i koji kažu da se ovdje radi o običnoj farsi, šarenoj laži, više showu za javnost, a manje suštinskoj promjeni.

Je li HNS mrtva stranka bez vlasti?

– Oni su mrtvi svakako. Oni su jednostavno stranka koja nema sadržaj, koja je izgubila ljudske i političke vrijednosti. Nemaju stava, nemaju ideja, i prije ili kasnije to se prepozna. U ovome trenutku tamo se nalaze samo politički paraziti i više nema nikoga tko pridonosi svojim ugledom ili rezultatom. To su ljudi koji iz stranke samo sisaju.

Matija Posavec je na regionalnoj razini posljednja osoba koja je HNS-u nešto donosila. Prije 20-ak dana provedeno je jedno istraživanje i pokazalo se da su na području Varaždinske županije, gdje su imali kakav-takav rejting i organizaciju, potpuno nestali. Nemaju više šanse dobiti ni jednog zastupnika.

Jeste li uspjeli pridobiti Posaveca, ako već ne u stranku, onda barem za suradnju?

– Ne, jer nismo uopće ni pokušavali. Gospodin Posavec će sam odlučiti što je njegov politički prostor. U ovome trenutku je nezavisan. Svakako je dobro da se odmakao od nečega što je bilo pogubno za njega i njegovu političku budućnost.

Imajući na umu da Međimurje nije politički prostor u kojemu HDZ ima potporu i s njima nema šanse, sa SDP-om je to nešto povoljnije uz pitanje daje li mu to neke šanse na državnoj razini, ali njegov politički prostor je jasan. To je politički centar, u ovoj ili onoj formi.

Jesu li predsjednički izbori biti ili ne biti za Andreja Plenkovića, možda puno više nego ove trzavice s HNS-om?

– Mnogi sada u toj neobičnoj koaliciji pokušavaju nešto izboriti jer znaju da je Plenković na tankoj crti. Do sada je mogao odgovarati na Bandićeve ucjene znajući da ima HNS, ili obrnuto. Ako bi kojim slučajem otpao HNS, ostaje samo jedna strana i tada Plenković postaje potpuno ucjenjiv od svakog pojedinačnog zastupnika. To nije dobra situacija za političku higijenu u Hrvatskoj.

Što se nas tiče, nekada smo imali korektne odnose, ali sada više toga nema jer se pokazalo da ne donosi rezultate. Mi ne želimo biti ni blizu lošim odlukama.

Je li aktualna predsjednica nizom svojih gafova povećala šanse Zoranu Milanoviću na izborima?

– Siguran sam da je Zoran Milanović u izglednoj situaciji.

U to sam bio siguran i onda kada se Grabar-Kitarović šetala po svlačionicama u Moskvi. To su čak bili potezi koji su se njezinim biračima mogli činiti simpatičnima, kao dio jedne malo pojačane euforije kod ljudi koji imaju osjećaja za hrvatstvo, za nas kao naciju.

Po mojemu mišljenju, to je bio jedan potpuno neprimjeren način ponašanja.

Ali kada vi nakon toga imate situaciju mahanja ručicama na koncertu Marka Perkovića Thompsona, ili odlaska na predstavu u London na svoj rođendan, ili kada vlastitu regiju izvrijeđate do srži – i to radi osoba koja se školovala u Americi za vrijeme Titova režima – o jogurtima i ostalim glupostima neću govoriti, to je uvredljivo za zdravu pamet prosječnog Hrvata. I svaka takva izjava njoj spušta potporu za određeni postotak glasova.

To je očito posljedica panike, ali i činjenica da nema sadržaja. Ona ima stav ovisno o mjestu na kojemu govori, prilagođava svoju retoriku očekivanjima trenutačne publike. Kako svi živimo u jednom globalnom selu, svi svjedočimo tim gafovima.

Što se tiče Zorana Milanovića, šta god mi o njemu mislili, za njega je potpuno jasno što je njegova politička pozicija, što je njegov stav. Naravno, i on, kao i svi mi, ima svoje mane, ali u komparaciji s Kolindom, ili Škorom, Kolakušića uopće neću komentirati, on nije umjetni kandidat, nego jedan izvorni zoon politikon, čovjek koji ima jasnu političku strast i snagu.

Predsjednik države ima manji budžet od mene kao župana, nema ovlasti, tek formalni utjecaj na vojsku, diplomaciju i tajnu policiju. Jedina njegova stvarna snaga je dignitet te funkcije, autoritet koji proistječe iz direktnoga glasanja. Ako se to sruši, a to je Kolinda srušila, tada šanse bitno padaju.

Koliko je Milanoviću otegotna okolnost odrađeni premijerski mandat, u kojemu se nije istaknuo reformama, a baš ni radnim navikama, kako su to svjedočili i ljudi iz njegove stranke?

– Rekao bih da su za funkciju predsjednika države njegove radne navike više nego primjerene u svakom pogledu. To nije činovnički posao, da u šest ili osam ujutro probuši karticu, već politički stav, snaga i kvaliteta uvjerenja. Svoditi to na činovničke floskule je krivo. Izvršna funkcija je u određenom smislu kao rad na traci. Često vas zasipaju stotine i tisuće tekućih obveza koje vas naprosto gaze. Važno je da predsjednik Vlade svlada to znanje i da veliki dio toga prebacuje na niže razine, a da priču koordinira.

Malo je ljudi do sada došlo na tu funkciju i pokazalo se sposobnim to voditi. Istina je da ozbiljne reforme nisu sprovedene ni za vrijeme Milanovićeve Vlade, u kojoj sam ja sudjelovao deset mjeseci i imao vrlo korektnu suradnju s njim, te smo pokrenuli čitav niz stvari koje su potom stale.

Ipak, neupitno je da se Milanović nalazio u doba recesije na europskoj razini i da se pri kraju njegova mandata, znači 2014./2015. godina, izlazilo iz nje. To govore svi pokazatelji. Oreškovićeva Vlada je potom zadržala neku vrstu kontrole nad procesima, a Plenkovićeva Vlada to nije iskoristila u dovoljnoj mjeri. Ona je na valu pozitivnih rezultata europske i svjetske ekonomije, ali mi i dalje zaostajemo, što je njihov krimen. Uvijek, znači, morate voditi računa jeste li na valu koji raste ili u valu koji pada.

I za kraj, jedna vanjskopolitička tema. Vi ste jedan od rijetkih u Hrvatskoj koji se usudio u svibnju ove godine primiti katalonskog ministra vanjskih poslova Alfreda Boscha. Kako komentirate držanje Hrvatske u vezi sa stanjem u pobunjenoj španjolskoj pokrajini?

– Pitanje Katalonije i pitanje Hrvatske ni po čemu se ne mogu izjednačavati. Znate i sami kako je završilo referendumsko pitanje u RH, gdje smo imali konsenzus, i u Kataloniji, gdje to nije tako. Zemlja je podijeljena, ali bez obzira na to, riječ je o pravu na izjašnjavanje, pravu na političku odluku i njezinu neprihvaćanju, gdje se ona tretira kao kazneno djelo.

Nije se radilo o pozivanju na bilo kakvu nasilje, nego se izjašnjavanje tretira kao terorizam i devet ljudi je osuđeno kaznama s više od 100 godina zatvora. Ne zaboravite, radi se o ljudima koji su i europski parlamentarci, čija je stranka legitimno ponovno pobijedila na izborima u Kataloniji. Bosch je legalni ministar vanjskih poslova regije sa 7,5 milijuna stanovnika, što je po broju u europskim razmjerima jedan srednje veliki narod.

Što oni žele, o tome oni trebaju odlučiti, ali mene je iznenadilo da je, primjerice, Borut Pahor primio Boscha, a kod nas to nisu učinili ni predsjednica, ni premijer pa, zamislite čuda, ni jedan hrvatski župan osim mene. Čak ni Valter Flego, bivši istarski župan, današnji EU zastupnik.

Ja sam kao dragovoljac 91. godine po svim kriterijima bio terorist. Formirati tada, kada smo neupitno bili dio Jugoslavije, nekakvu naoružanu formaciju nije bilo ništa drugo. Ja sam tada bio potpuno svjestan toga i dragovoljci se ne mogu poistovjetiti s drugima koji su bili dio policije, mobilizirani ili se javili nakon što je Hrvatska međunarodno priznata.

Kakvog bih onda ja ljudskog i političkog morala i digniteta bio kada ne bih primio predstavnika jednog naroda čiji su lideri osuđeni, ne zbog pozivanja na oružje, što sam ja činio, već prava da se politički izjasne. Mi se ne trebamo opredjeljivati ni za Španjolsku, ni za Kataloniju, nego samo podržati pravo na izjašnjavanje.

Naslovnica Hrvatska