Novosti Hrvatska

potpuni promašaj

Evo zašto je Milanovićeva izjava o Hajduku opasnija od Kolindine gluposti s NK Rijekom

potpuni promašaj

Ona o Rijeci kao rezervnoj klupi za Partizan i Zvezdu je, da oprostite, baš glupa izjava.

U još jednom od svojih nadahnutih nastupa Kolinda Grabar Kitarović ponovno je pobrkala lončiće. Riječke nogometaše poslala je put Beograda iako oni tamo – pokazuju klupske kronike - zapravo nikad nisu igrali. „Crvenu“ Rijeku digla je na noge. A ostatak Hrvatske još jednom pokušala uvjeriti da su njezini kapaciteti da vodi zemlju prilično ograničeni.

A onda se ukazao Zoran Milanović. I dokazao da od svake glupe izjave uvijek postoji i ona gluplja. Tvrdnja u kojoj se poigrao tezom da za Hajduk nije navijao jer je to bio omiljeni klub Josipa Broza Tita spada upravo u tu kategoriju.

- To je istina. Ne znam zašto bi s tim itko imao problema. Ja nisam navijao za Hajduk, kad sam navijao za klubove, zato što je to bio omiljeni Titov klub. To mi je možda mogao biti razlog da ne navijam za Hajduk. Više sam bio neutralan prema tome. Ali to je istina… Kao kad djetetu kažete ako nije samo shvatilo da nema Djeda Mraza. Neka djeca to shvate sama, neka djeca imaju emocionalnu krizu, ali da, Hajduk je bio to što je bio – podučio je ovoga vikenda na Peristilu Splićane i Hajdukovce Milanović. I onda ih podsjetio na zvijezdu petokraku.

- Hajduk je bio takav kakav je bio. Hajduk je hrvatski klub. Isto je tako bio i klub koji je imao petokraku u grbu, koji je igrao sa petokrakom na prsima, mogao si se nabosti na nju, to je ružno izgledalo. Tako je bilo, neka to ljudi znaju – zaključio je Milanović.

I ne, za sve one koji se pitaju, nije riječ ni o krivoj interpretaciji, ni izvlačenju rečenice iz konteksta. Upravo je to ono što je bivši SDP-ov premijer i kandidat lijevo-liberalne opozicije doslovno izrekao na konferenciji za novinare održanoj „s nogu“ na splitskom Peristilu.

Izjava nije glupa samo zbog toga što je Hajduk strpala u samo i isključivo jedan povijesni kontekst – onaj Titov i onaj jugoslavenski. Kao da popularni splitski klub sa stogodišnjom tradicijom nije postojao i prije Tita. I poslije njega.

Niti što je time – s namjerom ili bez nje - uvrijedila sve navijače Hajduka. I one koji su za splitski klub generacijama navijali iz sportskih i zavičajnih razloga koji ni sa Titom ni sa Jugoslavijom nisu imali nikakve veze. I one kojima je crvena petokraka i antifašistička povijest kluba iz Drugog svjetskog rata bila važan identifikacijski element. I one koji su, kada je maršal umro, na Poljudu u svibnju 1980. plakali. I one koji nisu. I one koji su 1991. otišli u rat. I one koji to zbog viška ili manjka godina, ili nekog drugog razloga, to nisu napravili.

Milanovićeva izjava nije glupa niti samo zato što je izrečena u srcu Splita. Grada u kojemu je Hajduk, unatoč svim stranputicama, još uvijek svetinja. Niti zbog toga što navijača Hajduka nema samo u Dalmaciji, nego i diljem čitave Hrvatske. Pa je i broj onih koji osjećaju zgražanje neusporedivo veći nego u slučaju NK Rijeke.

Izjava je glupa ponajviše zbog toga jer onoga koji ju je izrekao može koštati izbora.

Jednako kao što ga je 2016. godine izbora koštale izjave na sastanku za pobunjenim braniteljima iz Šatora u Savskoj zbog mu je dio birača u tijesnom pripetavanju sa Andrejom Plenkovićem u posljednji trenutak okrenuo leđa.

Aktualnoj predsjednici njezino opanjkavanje NK Rijeke iz vremena socijalizma zapravo neće oteti puno glasova. Njezini birači ionako nisu sa riječkog područja. Njihovom uhu u pravilu godi da se jugoslavenski socijalizam prikazuje u što crnjem svjetlu. Ne smeta im ako se pritom pokoja činjenica pritaji, a neka druga iskrivi, falsificira, čak i lažira.

Za Milanovića je, međutim, igra sa „Titovim“ Hajdukom, u političkom smislu, višestruko opasnija. Četiri mjeseca nakon što je objavio svoju kandidaturu, „predsjednik s karakterom“ ne uspijeva preći rejting od 25 posto. Niti smanjiti razmak između njega i HDZ-ove kandidatkinje na manje od 10 postotaka razlike.

Pa onda ponovno, kao i onomad 2016. na sastanku sa prosvjednicima iz braniteljskog šatora, pokušava pecati u desnom bazenu. Tada je HDZ-ovim pretorijancima odjednom otkrio djedu ustašu, Plenkovićevu majku prokazao kao „vojnu lekarku“, a o Srbiji govorio kao o „šaci jada“. I izgubio glasove urbanih Srba.

Danas vjerojatno računa da će mu zgražanje nad „Titovim Hajdukom“ i zvijezdom petokrakom u drugom izbornom krugu predstavljati stratešku prednost. Ne bi li se, prije Kolinde, u velikom finalu predsjedničke utrke dočepao Škorinih glasova.

Što je, dakako, potpuni promašaj. Em za Hajduk vatreno navijaju i lijevi i desni, pa je jednim potezom objema stranama uspio stati na žulj. Em desnica – bar onaj njezin najveći dio - nikad neće dati glas političaru koji je, mimo svih rezona, forsirao „Lex Perković“ i ćirilične ploče u Vukovaru. Em se doveo u opasnost da – spominjući Tita i petokraku - ponovno odbije dio lijevih birača.

A njih je u Hrvatskoj puno više od 25 posto, koliko ih u ovom trenutku na svojoj strani ima predsjednički pretendent iz SDP-a.

Samo što oni u Milanoviću ne vide svojeg kandidata.

Pa će ove izbore, po svemu sudeći – prespavati.

Naslovnica Hrvatska