Novosti Hrvatska

hod po oštrici noža

Mogu li se štrajkaši pretvoriti u 'šatoraše'? Učitelji su Plenkovića odlučili udariti tamo gdje je najosjetljiviji, ali sve ipak ovisi o jednoj vrlo bitnoj stvari

hod po oštrici noža

Učitelji su stvarno uporni. I, što je još zanimljivije, ne pokazuju nikakvu namjeru da odustanu.

Upravo suprotno. Premijeru su bacili u lice novu rukavicu izazova. I najavili masovne prosvjede na ulicama u vrijeme kada će on predsjedati Europskom unijom. Plenkovića su, dakle, odlučili udariti tamo gdje je najosjetljiviji. Upravo u trenutku kada im je napravio novi ustupak. I pristao na povećanje njihovih koeficijenata za dva posto.

Školski sindikati su, kažu, spremni sjesti za pregovarački stol. Ne zanima ih alibi kojega je premijer osigurao Ivanu Vrdoljaku da on ipak može ostati u HDZ-ovoj koaliciji. Od svojeg zahtjeva za rastom koeficijenata od 6 posto ne odustaju. Jedino to, tvrde, može ispraviti nepravdu koja im je nanesena.

Uostalom, zašto da odustanu kad im tako dobro ide?

Upravo u tome i leži glavna zamka koja može doći glave najvećem štrajku u hrvatskom školstvu u posljednjih 30 godina.

Do sada je sindikatima koji su organizirali štrajk u prosvjeti puno toga išlo u prilog. Ne samo odaziv u školama, u kojima već puna dva tjedna štrajkaju gotovo svi: nastavnici, spremačice, čak i ravnatelji. Po prvi put u povijesti roditelji masovno ne šalju djecu na nastavu. Po prvi put na njihovoj je strani i ministrica obrazovanja. Što - sjećajući se svih onih birokrata koji su sa te pozicije prije nje progonili štrajkaše - i nije tako nevažna stvar. Po prvi put zbog učiteljskih je zahtjeva – makar i figurativno - u pitanje došao i opstanak Vlade.

U njihovu korist išla je i blizina predsjedničkih izbora. I višak novaca u proračunu. I obrazovna reforma koju bi trebali provoditi.

Na tom valu sretnih i spretnih okolnosti štrajk u školama nesmanjenim intenzitetom ulazi već u četvrti tjedan.

Za to su vrijeme školski sindikati postigli mnogo. Nuđeno im je povećanje osnovice za 6 posto za sve javne službe. Plus dva posto za svoje prosvjetarske koeficijente. Plus, sudeći po posljednjoj izjavi ministra rada Josipa Aladrovića, plaćene i sve dane u štrajku.

No, može li se sve to okrenuti kontra njih?

Mogu li iz junaka preko noći postati luzeri ako na koncu doista sve te ponude odbiju? Prijeti li im opasnost da na sebe navuku odijum kakav su na braniteljsku populaciju svojedobno navukli „šatoraši“?

Odgovor je potvrdan. Štrajk je u ovome trenutku na vrhuncu, no sindikati već hodaju po oštrici noža.

Otkriveno je da sindikalni čelnici u javnosti nisu mahali sa pravim podacima o visini ukupne učiteljske plaće. Da su u jeku štrajka u ljetovalištima na moru organizirali sindikalne skupštine. Da njihove vođe skrivaju vlastite plaće. I da nepoštene koeficijente imaju i policajci, ne samo učitelji.

Samo je pitanje vremena kada će se podrška štrajku početi osipati.

Šator u Savskoj nismo spomenuli slučajno. I tamo su branitelji koji su počeli prosvjed u jesen 2014. u startu imali solidnu podršku među građanima. Situacija u zemlji u to je vrijeme bila izuzetno loša. Val poskupljenja, konstantan pad BDP-a i frustrirajuća nemogućnost da se dođe do radnog mjesta rasuli su nade građana. Braniteljski bunt na to se samo nadovezao. Prema istraživanju Promocije plus iz studenog 2014., gotovo polovina građana potpuno je li djelomično podržavala prosvjed. Očito simpatizirajući tezu da se branitelji nisu borili za Hrvatsku da bi ih nje danas ljudi odlazili. Već četiri mjeseca kasnije u istraživanju iste agencije potpora prosvjednicima spala je na trećinu. Pola godine kasnije, prosvjed u Savskoj u potpunosti je podržavalo samo 14 posto građana.

„Šatoraši“ su opstali ukupno 555 dana. Sve dok „obadva nisu pala“, a nova vlast ih nije namirila. Imali su podršku politike, pa im podrška građana nije bila nužna.

Učitelji taj luksuz sebi ne mogu priuštiti. Ako se javnost okrene kontra njih, odmah mogu zatvoriti butigu.

Zato sad, dok su na vrhu, trebaju pokušati izvući maksimum. Stisnuti koliko ide. Držati se dalje od politike. Tražiti svoje. Ali i biti spremni na kompromis.

Jer vrijeme neće raditi niti za njih. Još manje za njihova prava.

Naslovnica Hrvatska