Novosti Hrvatska

bolna pitanja

Snimka s Ovčare, 'Optužnica', mostovi, uzmak, mučeni Srbi: puno toga oko Vukovarske tragedije još je enigma, a ovo je deset najvećih

bolna pitanja

I 28 godina poslije, niz je pitanja u priči o padu Vukovara toga 18. studenoga ratne 1991. još obavijeno velom tajne.

Osnovno se, naravno, zna. Vukovar su brutalno napali JNA i lokalni srpski “teritorijalci”. U nastojanju da i njega “prisajedine” Velikoj Srbiji, sravnili su ga sa zemljom. Iz bolnice su izvukli ranjenike, preveslali “Liječnike bez granica” i najmanje 265 ljudi strijeljali na poljoprivrednom imanju Ovčara. Dvjesto posmrtnih ostataka je pronađeno. Ostali s Ovčare još se vode kao nestali.

Zarobljeni branitelji prošli su pakao logora u Srbiji. Oni koji su preživjeli mučenja razmijenjeni su osam mjeseci kasnije u Nemetinu.

Mirnom reintegracijom 1998. Vukovar je ponovno vraćen Hrvatskoj. Obnovljen i podijeljen, grad je danas postao mjesto s jednom od najvećih iseljeničkih i depopulacijskih stopa u Hrvatskoj.

Zna se i da su nakon pokolja hrvatskih policajaca u Borovu Selu, prije nego što je u gradu izbio pravi rat, u Vukovaru ubijeni pojedini viđeniji Srbi. Zna se i za epizodu o vukovarskoj djeci vraćenoj u ratni pakao po nalogu Franje Tuđmana.

Zna se i da su Vukovarom godinama šetali ubojice i silovatelji, da je pravda bila spora, često i nedostižna. I da grad i danas nosi traume iz ’91.

No, puno toga oko Vukovara još je enigma. Ovo je, po našem izboru, deset najvećih.

POSTOJI LI SNIMKA UBIJANJA NA OVČARI?

Informaciju da je pokolj ranjenika dokumentiran videokamerom, prvi je u opticaj stavio nekadašnji agent SZUP-a Ferdinand Jukić. Jedan od ljudi koji su imali pristup računima za kupnju oružja u austrijskom Villachu. Čovjek koji je u Vukovar dopremao puške bez udarne igle. I koji je osuđen za kriminal u pretvorbi “Badela”.

Dakle, izvor dovoljno dvojben da se u njegove riječi posumnja, a opet dovoljno upućen da ih se ne treba a priori odbaciti.

On je tvrdio da videokazeta snimljena na Ovčari nakon pada Vukovara postoji. Da ju je Arkan ponudio Hrvatskoj za dva milijuna tadašnjih maraka. Da je on, Jukić, 1. veljače 1992. u jednom restoranu u Bruxellesu bio posrednik u toj transakciji. Da su kazetu još iste večeri pregledali Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Franjo Gregurić.

Prva su dvojica preminuli, a Gregurić je ustrajno negirao da je ikada gledao 70-minutnu snimku pokolja. Josip Manolić je u svojoj knjizi “Politika i domovina” potvrdio postojanje kazete. Nagađalo se svašta: i da je ona najstrože čuvana tajna državnih arhiva, i da je uništena.

Prava se istina do danas nije saznala.

TKO JE SASTAVIO ‘OPTUŽNICU’?

Pisana u stilu Zolinog “J’accuse”, u “Optužnici” se proziva Hrvatski sabor za sudjelovanje u zločinu nad 15 tisuća Hrvata iz Vukovara. Za očaj borca kada je shvatio da nema više čime napuniti svoje oružje. Za smrt čitavog grada.

Isprva se govorilo da je optužnicu sastavio Siniša Glavašević. No, legendarni novinar Hrvatskog radija nije njezin autor. On ju je u eteru iz opkoljenog Vukovara po naređenju Branka Borkovića - ne bez nelagode, potvrdili su kasnije svjedoci - samo pročitao.

Spominjalo se da je “Optužnicu” pisala Dedakovićeva tajnica Ljiljana Toth, koja ju je tih dana promovirala među domaćim i stranim novinarima. Pa onda i da ju je “podvalio” KOS. Sumnjalo se da ju je pisao sam Dedaković. Pa onda i zapovjednik vukovarske 4. bojne Nikola Toth Feniks. Zatim i Marin Vidić Bili. Nitko od njih, međutim, do danas nije preuzeo autorstvo nad “Optužnicom”.

ZAŠTO NISU SRUŠENI MOSTOVI NA DUNAVU?

Mile Dekaković Jastreb, jedan od zapovjednika obrane grada, uvjeren je da je ključna greška napravljena još na početku, uoči samog frontalnog napada srpskih jedinica. Još u ljeto 1991., kada Zagreb nije dao zeleno svjetlo da se sruše mostovi na Dunavu između Hrvatske i Srbije.

Preko njih su stizali tenkovi, topovi i jedinice koje su u mjesecima koji su uslijedili razorile grad.

Bez mostova, i uz široku liniju obrane od Iloka prema Tovarniku, branitelji bi, služeći se logikom srijemskog fronta iz Drugog svjetskog rata, i s manjim ljudstvom i naoružanjem dugo mogli odolijevati. A JNA ne bi mogla prijeći Dunav. Zagreb se odlučio na drukčiju taktiku. Ufajući se, tako je bar tvrdio Dedaković, da će se dogovoriti s Miloševićem i izbjeći rat.

TKO JE NAREDIO POVLAČENJE IZ MARINACA?

Prema Vukovaru su organizirana dva proboja: prvi je poduzet 13. listopada i on bi, po svemu sudeći, uspio da nije naređeno povlačenje. Drugi, točno mjesec dana kasnije, bio je organiziran pro forma, i od početka je bio osuđen na propast. Tko je, međutim, tog 13. listopada naredio povlačenje? I zašto je to učinio kada su hrvatske jedinice već oko podneva potisnule JNA i zauzele Marince?

Dedaković, koji je zapovijedao probojem, tvrdi da on nije izdao zapovijed. Netko je spominjao Tuđmana, netko Karla Gorinšeka, koji je iz Osijeka zapovijedao operacijom. U povlačenju je poginulo 18 hrvatskih vojnika. Time je propala posljednja šansa da se pomogne opkoljenom Vukovaru.

JESU LI SRBI MUČENI U STAROJ KLAONICI?

Nakon ubojstva dvanaest hrvatskih policajaca u Borovom Selu, skupina probisvjeta predvođenih Tomislavom Merčepom u Vukovaru se krenula osvećivati lokalnim Srbima.

Zbog čega su Tuđmanu prosvjedovali i neki viđeniji vukovarski HDZ-ovci. Koncem lipnja 1991. godine - prije nego što je Vukovar napala JNA - ubijen je Jovan Jakovljević, a u nepoznato je odvedeno više građana srpske nacionalnosti. Procjene se kreću od 43 do 120. U to su vrijeme gradom kružile priče o mučenjima srpskih civila u staroj klaonici u Vukovaru, vješanju o kuke, elektrošokovima...

Usmenom se predajom prenosila i informacija da je mučne prizore vidio i sam Gojko Šušak, kao i to da mu je od njih pozlilo.
No još se nije pojavio nijedan svjedok koji bi te priče doista i potvrdio.

’SMRTONOSNI SASTANAK’ - TKO JE NAREDIO LIKVIDACIJU NA OVČARI?

Nakon pada Vukovara 20. studenoga na Veleprometu, vlada pobunjenih Srba u istočnoj Slavoniji, predvođena Goranom Hadžićem i vukovarskim gradonačelnikom Slavkom Dokmanovićem, održala je sjednicu. Srbi su tražili od JNA da njima prepuste ranjenike iz bolnice.

Za prijedlog da se zarobljenici odvedu u Sremsku Mitrovicu nisu željeli ni čuti. Službena odluka na toj sjednici nije donesena. Ipak, Hadžić je istog dana izjavio da je dogovoreno da će zarobljenici ostati u njihovim „zarobljeničkim logorima“. S kim je to dogovorio, nikada nije otkrio.

Pukovnik Mile Mrkšić, zapovjednik Gardijske motorizirane brigade, iste je večeri oko 21 sat naredio povlačenje jedinica JNA koje su osiguravale hangare s hrvatskim braniteljima i civilima na Ovčari. Uslijedio je pokolj.

TKO JE KADIJEVIĆA SPASIO OD HAAGA?

Posljednji ministar obrane SFRJ Veljko Kadijević - Imoćanin u čijem je mandatu uništen Vukovar - prošao je „lišo“. Kadijevića je Haaški sud izrijekom spomenuo u dijelu o udruženom zločinačkom pothvatu. I pozvao ga na svjedočenje u svojstvu osumnjičenika. No netko je 2011. Kadijeviću javio da ga traži Haag. I on je zbrisao u Rusiju. Ruskim vojnim vlastima Kadijević je bio zanimljiv jer je imao nacrte Saddamovih bunkera u Iraku. Koje je, u okviru Titova Pokreta nesvrstanih, gradila JNA. Prvo je imao status zaštićenog izbjeglice. Da bi 2008., ukazom tadašnjeg predsjednika Dmitrija Medvedeva, dobio i rusko državljanstvo. Kadijević je umro u Moskvi 2014.

Sramotna saborska optužnica

Na temelju nalaza Manolićeve komisije, Sabor je koncem 1991. za pad Vukovara izrijekom optužio Milu Dedakovića Jastreba, Branka Borkovića, Marina Vidića Bilog. Čak, u jednom dijelu, i legendarnog novinara Hrvatskog radija Sinišu Glavaševića.

Možda nekome u to doba i jest bilo razumljivo da je Franjo Tuđman želio Pedra koji će visjeti zbog pada Vukovara, kako se njega ne bi prozivalo na odgovornost. No 28 godina kasnije nema apsolutno nikakvog razloga da sramotni zaključci i dalje budu na snazi.

Jastreba učinili invalidom

Nakon pada Vukovara četvorica agenata SZUP-a tjedan su dana na zagrebačkoj Lašćini tukli zapovjednika obrane Vukovara Milu Dedakovića Jastreba. I učinili ga trajnim invalidom. Još se ne zna tko je bio stvarni nalogodavac tog zločina.

Ime koje se najčešće spominjalo je ono Josipa Manolića, koji je Dedakovićevo približavanje HSP-u Dobroslava Parage iskoristio kao krunski dokaz za tezu da je Dedaković, zajedno s pravašima, nakon pada Vukovara pripremao državni udar.

Tajna Francuzove smrti

Hrvatske pravosudne vlasti ovih su dana podignule optužnicu protiv Spasoja Petkovića Štuke za ubojstvo francuskog dragovoljca na Ovčari. No veliko je pitanje bi li takva optužnica prošla na sudu.

S hrvatske strane živih svjedoka nema, srpski šute kao zaliveni. A indicije upućuju na to da potencijalnih krivaca za ovaj zločin ima još.

Smrt mladića koji je iz svojeg rodnog Vesoula u Francuskoj krenuo braniti Hrvatsku, u Vukovaru bio ranjen, odbio ponudu francuskih novinara da se s njima izvuče iz grada koji tek što nije pao, jer je želio uz Hrvate ostati „i u dobru i u zlu“, i dalje ostaje obavijena velom tajne. Kao i mjesto gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.

 

Naslovnica Hrvatska