Novosti Hrvatska

20 godina od smrti

Dva lica Franje Tuđmana: ovo je pet pozitivnih i negativnih strana vladavine prvog predsjednika

20 godina od smrti

Franju Tuđmana svi danas portretiraju kao velikog državnika. Vizionara. Nepogrešivu povijesnu veličinu. Gotovo pa pravoga pravcatog sveca.

Aktualna predsjednica Republike tako tvrdi da je od Tuđmana puno naučila. No, negdje se u tom nauku zagubio Tuđmanov odnos prema Josipu Brozu, pa je Titovu bistu „mršnula“ sa Pantovčaka čim je pobijedila na izborima.

HDZ-ov premijer na sva usta hvali njegov suverenizam. Ako je vjerovati glasinama, bio je jedan od onih koji su ga ispod glasa kritizirali. Predsjednički kandidat SDP-a svojedobno je inicirao da zagrebačka zračna luka ponese Tuđmanovo ime, ne mareći pritom previše za problematične demokratske standarde iz devedesetih u kojima su deblji kraj izvlačili upravo članovi SDP-a i birači ljevice.

Tuđmanovo ime i danas „piza“ među biračima. Pa je hagiografija na tako okruglu obljetnicu neizbježna. Pogotovo u vrijeme kada se Hrvatska nalazi pred završnom dionicom utrke za petog predsjednika (ili predsjednicu) Republike.

Ipak, možda je upravo ovo najbolje vrijeme da se Tuđmanova politika objektivno ocjeni. Kroz njezine pozitivne i negativne strane.

POZITIVNE STRANE TUĐMANOVE POLITIKE

1. STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE – u vrijeme kada se rušio stari i stvarao novi svijet, Franjo Tuđman predvodio je bitku za hrvatsku nezavisnost. Na prvim demokratskim izborima 1990. birači su tražili nekog tko će znati odgovoriti na Slobodana Miloševića i njegove jahače velikosrpske apokalipse. I povjerenje odlučili dati bivšem Titovom generalu, političkom disidentu i povjesničaru u čijem je mandatu tijekom krvavog rata Hrvatska međunarodno priznata;

2. IDEJA POMIRBE – napadana i s lijeva i s desna, ova Tuđmanova ideja polazila je od pretpostavke da djeca ustaša i partizana svoje razlike trebaju ostaviti po strani i zajedno stvarati hrvatsku državu. Tek danas, kada se zaraćene strane ni oko čega ne mogu dogovoriti, i kada je jasno da je pomirenje postalo tek mrtvo slovo na papiru, vidi se koliko je ova ideja bila velika;

3. OLUJA – Franjo Tuđman želio je za svojega života Hrvatsku uokviriti u njezinim granicama. Iako se dugo vremena nagađalo da su Oluju organizirali Amerikanci, on je ipak bila i ostala isključivo Tuđmanova ideja.

Korak po korak prvi je hrvatski predsjednik gradio strategiju oslobođenja Knina. Od vojnih operacija na Dinari do Tulovih greda, preko mudre igre sa planom Z4 kojega su pobunjeni Srbi odbili do diplomatskih kontakata sa SAD-om koje su Hrvatskoj dale odriješene ruke da u nekoliko dana oslobodi zemlju;

4. MIRNA REINTEGRACIJA – dogovor je pao već u Daytonu. Tuđman ga je platio ustupcima na štetu bosanskohercegovačkih Hrvata. Istočna Slavonija trebala je biti uključena u ustavno-pravni poredak RH mirnim putem, bez upotrebe oružja, a Tuđman je inzistirao da Amerikanci budu njegovi pokrovitelji.

Srbi u Vukovaru i okolici su se osjećali izdanima. Kamenovali su Madeleine Albright, zviždali Tuđmanu. Sve je bilo uzalud. Vukovar je doista postao dio Hrvatske a da pritom nije ispaljen ni metak;

5. PRUŽENA RUKA POBUNJENIM SRBIMA – trebalo je, nakon svih zločina koje su srpske postrojbe počinile na istoku zemlje, stisnuti i izreći onu znamenitu rečenicu da „pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih razdora i budućih zala“. Tuđman je za to smogao hrabrosti;

NEGATIVNE STRANE TUĐMANOVE POLITIKE

1. PRETVORBA I PRIVATIZACIJA – nakaradna privatizacija u kojoj su profitirali razni mutni tipovi s manjom novca i viškom veza u HDZ-u do danas je ostala „istočni grijeh“ te stranke. Tuđman je udario temelje ekonomskom modelu u kojemu su propale tvrtke i koje su – slijedom tržišne logike - trebale propasti. Ali i one koje to nisu, a koje su bankrotirale jer su ih vodili ljudi koji ni o ekonomiji ni o tržištu ni o upravljanju pojma nisu imali;

2. AUTOKRACIJA, NE DEMOKRACIJA – Tuđman je priznavao samo onu demokraciju u kojoj je na vlasti HDZ. Uporno je odbijao priznati legalno izabrane gradonačelnike Zagreba. Naredio je da policija napadne prosvjednike koji su podržavali popularnu Stojedinicu.

Proklinjao je žute, zelene i crne vragove, prozivao paščad i guščad, ismijavao se sa mutikašama i smušenjacima. Kontrolirao je medije, utjecao na pravosuđe. Zbog takve politike njegova vladavina bliža je autokraciji, nego demokraciji. I tijekom rata, i debelo nakon njega;

3. RAZGOVORI O PODJELI BIH – oduvijek fasciniran Banovinom Hrvatskom, Tuđman je bio oduševljen kada mu je Milošević u Karađorđevu u siječnju 1991. – dakle dok u Hrvatskoj rat još nije ni počeo - predložio podjelu BiH. Bio je to pogubna zamka koja je Tuđmana i Hrvatsku u konačnici jako puno koštala.

Razgovorima u Karađorđevu otvorena je Pandorina kutija koja je dovela do hrvatsko-muslimanskog rata, vojnih poraza, nestanka Hrvata iz sredina u kojima su stoljećima uspijevali opstati. Nevjerojatnih zločina počinjenih u ime hrvatskog naroda. I pravomoćne haaške presude koja je takvu politiku definirala kao agresorsku;

4. NOGOMET – prvi hrvatski predsjednik obožavao je nogomet, i u tome, naravno, nema ništa sporno. No to ne znači da klub za kojega navija mora vječno biti prvak Hrvatske. Da suci za njega moraju bezočno krasti. Da on treba određivati tko će u tom klubu biti trener, a tko njegovi igraču. I da on najbolje zna kako se klub treba zvati.

Kao što je između HDZ-a i Hrvatske stavljao znak jednakosti, tako ga je stavljao za Dinamo. Odnosno HAŠK Građanski kojeg se dana, 20 godina nakon njegove smrti, nitko više ni ne sjeća;

5. ODVEO JE ZEMLJU U IZOLACIJU – koliko je bio zaslužan za međunarodno priznanje Hrvatske, toliko je bio kriv i što je Hrvatska u drugoj polovini devedesetih iz godine u godinu klizila u međunarodnu izolaciju.

Tuđman je bio opsjednut pričom da Europa Hrvatsku želi ugurati u Zapadni Balkan. Kao i sve glasnijim nagađanjima da se i njegovo ime spominje u Haagu. I umjesto da se protiv toga borio otvarajući zemlju prema vani, on ju je zatvarao. Odlučan da se, kao i 1991., bori sam protiv svih.

Na koncu nije doživio da vidi kako je koncept Hrvatske u Zapadnom Balkanu nakon smjene vlasti otpao sam od sebe. I kako je Haag sve zapovjednike Hrvatske vojske pravomoćno oslobodio.

Kako se, riječju, Hrvatska obranila i bez njega.
 

 

Naslovnica Hrvatska