- Čim sam ušla u taj dvor osjetila sam - to je to. Ovaj dvor ima dušu, mir i miris dalmatinske kuće isprid koje su sidili dida i baba, a dica se bezbrižno igrala - to su bile prve misli Lade Perinović kada je kročila nogom u prekrasnu hacijendu, 500-tinjak metara udaljenu od centra Nina.
Lako je objasniti zašto je osjećaj bio toliko intenzivan. Ipak, ovo prekrasno kameno zdanje "pamti" davnu povijest s naših prostora, pa i u ovom slučaju vrijedi ona čuvena: "kad bi zidovi mogli pričati". Srećom, raspričala se naša sugovornica, ponosna vlasnica ove jedinstvene dalmatinske "nastambe". Naime, njezini se tragovi naziru još iz 18. stoljeća, a kuća je nadograđena 1853. godine. Priča nam vlasnica da su se nekada zvali "Štulića dvori", po obitelji Štulić koja se doselila u blizinu svećeni...