Smrću Genea Wildera, nezaboravnog protagonista niza humorističnih klasika, u velikom srcu američke komedije nastala je rupa. Eto, toliko je Wilder značio ogranku kinematografije rezerviranom za smijeh. No, značio je i gledateljima, generaciji filmofila sedamdesetih i posebice osamdesetih koji su njegovim odlaskom izgubili gotovo pa člana obitelji. Sveprisutan i rado viđen u mnogim djetinjstvima, poput duhovitog rođaka u posjetu iz Amerike s torbama punim slatkiša, Wilder je u svojim filmovima nasmijavao i najtužnije, čineći svijet nešto svjetlijim mjestom. Uspio je izmamiti osmijeh i od nečovječnog Frankensteina (“Young Frankenstein“, 1974.).
Niskog rasta, umjereno smotan, raščupane kose i pogleda punog dobrote i topline u kojem zna sjevnuti iskrica humorne histerije, vidl...