Sa šjorom Ivom Brešanom u desetak godina imao sam nekoliko kratkih novinarskih telefonskih kontakata. Kada sam od ljubazne čuvarice njegova sna, danas nažalost također pokojne supruge gospođe Jele Godlar Brešan, saznao da se do šjor Ive ne može doći prije 13 sati - do kada spava jer noću radi - svaki put kad bih ga nazvao rado je odgovarao za Slobodnu Dalmaciju.
Odgovarao je polagano, promišljeno, savjesno, mudro, kako to dolikuje velikome piscu, klasiku, gimnazijskom profesoru književnosti i filozofije, ali bez imalo prepotencije pisca jedne od najboljih hrvatskih drama "Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja". Bio je to pisac svjestan da je i savjest društva, na raspolaganju javnosti, gotovo obavezan očitovati se na goruća pitanja, bez titranja vlasti, opoziciji ili crkvi....